Zahvala i blagoslov
Blagoslov znači puno toga.
Blagoslov bi, ustvari, mogao označiti sve. Zato ga i stavljamo u naše čestitke. Kad nešto čestitamo, rado to izričemo u obliku blagoslova. U obliku blagoslovne molitve. Ili blagoslovne želje. Neka je blagoslovljeno.
Molimo od Boga blagoslov. Ili nam taj blagoslov znači da imamo neko blago, da izričemo blage riječi i da nam se blago slijeva u dom ili život.
Blagoslov, dakle, ne znači samo blago sloviti (govoriti ili pisati), nego blagoslov nužno uključuje i nešto opipljivo, nešto puno življe od slova na papiru ili izgovorene riječi. Papir izblijedi. Riječi utihnu i prođu.
Blagoslov se proteže kroz naraštaje, od koljena do koljena, kako to često Sveto pismo izriče.
Blagoslov je nešto mnogo trajnije i čvršće.
Bogorodicu nazivamo, po uzoru na Elizabetu, blagoslovljenom među ženama. To nije slučajno. Dobila je taj naslov zbog blagoslovljenog ploda utrobe. Blagoslov proizlazi iz onoga što ona nosi. Iz Isusa. Bog je izvor i počelo blagoslova. Nju izabire i nju želi za svoju suradnicu. Izvlači je iz bezlične mase, iz neodređenosti i neprepoznatljivosti. I tu nastaje blagoslov. Bog ju prepoznaje kao Mariju. Primjenjujem to i na svakoga pojedinca. Tu nastaje blagoslov. Prepoznat sam kao Božje stvorenje. Izvučen i određen. Polazim na životni put s blagoslovom. Ali ostajem li na tome? Polazim na put s Božjim blagoslovom, a onda živim kako god mi se prohtije, ne mareći ni za Boga, ni za Božje zapovijedi, Njegove savjete i opomene. Ja, blagoslovljen među ljudima, je izvediva misija.
Naš slijedeći susret s prijateljima završimo razmjenom riječi „Hvala“. Ne reci vidimo se ili laku noć, nego jednostavno hvala. Blagoslov. Nakon pravog, istinskog susreta, u kojem možda riječi nisu ni bile potrebne, čovjek ima potrebu samo zahvaliti. To smo imali priliku osjetiti i doživjeti više od jedanput i u sakramentu svete ispovijedi.
Blagoslovljen među čovječanstvom. To si i ti. Ako Boga primaš i ako Boga nosiš. Ne samo oko vrata na križiću ili na ustima dok nabrajaš molitve.
U sebi. Ako mu prinosiš sebe, a ne samo desetinu. Blagoslov leži na mnogo jačoj vezi i savezu između mene i Boga. Desetina je premalo. Njegov blagoslov i Njegova prisutnost pada na svih deset desetina mog života.
Hvala na Tvojoj prisutnosti u mom životu. Hvala na Tvojoj blizini.
Hvala!
Blagoslov bi, ustvari, mogao označiti sve. Zato ga i stavljamo u naše čestitke. Kad nešto čestitamo, rado to izričemo u obliku blagoslova. U obliku blagoslovne molitve. Ili blagoslovne želje. Neka je blagoslovljeno.
Molimo od Boga blagoslov. Ili nam taj blagoslov znači da imamo neko blago, da izričemo blage riječi i da nam se blago slijeva u dom ili život.
Blagoslov, dakle, ne znači samo blago sloviti (govoriti ili pisati), nego blagoslov nužno uključuje i nešto opipljivo, nešto puno življe od slova na papiru ili izgovorene riječi. Papir izblijedi. Riječi utihnu i prođu.
Blagoslov se proteže kroz naraštaje, od koljena do koljena, kako to često Sveto pismo izriče.
Blagoslov je nešto mnogo trajnije i čvršće.
Bogorodicu nazivamo, po uzoru na Elizabetu, blagoslovljenom među ženama. To nije slučajno. Dobila je taj naslov zbog blagoslovljenog ploda utrobe. Blagoslov proizlazi iz onoga što ona nosi. Iz Isusa. Bog je izvor i počelo blagoslova. Nju izabire i nju želi za svoju suradnicu. Izvlači je iz bezlične mase, iz neodređenosti i neprepoznatljivosti. I tu nastaje blagoslov. Bog ju prepoznaje kao Mariju. Primjenjujem to i na svakoga pojedinca. Tu nastaje blagoslov. Prepoznat sam kao Božje stvorenje. Izvučen i određen. Polazim na životni put s blagoslovom. Ali ostajem li na tome? Polazim na put s Božjim blagoslovom, a onda živim kako god mi se prohtije, ne mareći ni za Boga, ni za Božje zapovijedi, Njegove savjete i opomene. Ja, blagoslovljen među ljudima, je izvediva misija.
Naš slijedeći susret s prijateljima završimo razmjenom riječi „Hvala“. Ne reci vidimo se ili laku noć, nego jednostavno hvala. Blagoslov. Nakon pravog, istinskog susreta, u kojem možda riječi nisu ni bile potrebne, čovjek ima potrebu samo zahvaliti. To smo imali priliku osjetiti i doživjeti više od jedanput i u sakramentu svete ispovijedi.
Blagoslovljen među čovječanstvom. To si i ti. Ako Boga primaš i ako Boga nosiš. Ne samo oko vrata na križiću ili na ustima dok nabrajaš molitve.
U sebi. Ako mu prinosiš sebe, a ne samo desetinu. Blagoslov leži na mnogo jačoj vezi i savezu između mene i Boga. Desetina je premalo. Njegov blagoslov i Njegova prisutnost pada na svih deset desetina mog života.
Hvala na Tvojoj prisutnosti u mom životu. Hvala na Tvojoj blizini.
Hvala!