Uzalud vam trud, svirači
Dobar dan svim homofobima, neo i klerofašistima, diskriminatorima, i kakonas jedan popularan medij nazva, budalama. Budale drage, naša „neokonzervativna revolucija“ polučila je pobjedu. Uspjeli smo svojom „tiranijom demokracije“ sačuvati brak. A svoj tolerantnoj, otvorenoj, šarenoj, slobodarskoj, modernoj braći uz želju za dobrim danom, samo kratko - što ste posijali to ste i poželi.
Htjeli ste perfidno izmijeniti narav života i time uništiti temelj društva, obitelj. Ta ista vam je obitelj uzvratila. Vi ste na nju bacali kamenje, ona na vas kruh.
Hrvatska je oduvijek bila predziđe kršćanstva, i to nije izmislila građanska inicijativa „U ime obitelji“, HDZ, biskup Pozaić ili bilo koji drugi „nacistički upravitelj konclogora“ kako ste nam direktno i indirektno tepali ovih dana, već povijest. Dužni toj istoj povijesti, Hrvati su samo učinili ono što im je usađeno u genom. Obraniti svoju Katoličku vjeru te naravnost i ljepotu života kojeg smo kao takvi pozvani čuvati. Pa i onda kada nam devedeset posto modernog svijeta okrene leđa i izloži progonu. Progon je ionako nešto s čime smo se suživjeli jer biti progonjen za kršćanina je svakodnevica koja ga ne tjera u očaj već mu jača vjeru.
Ujedinili su se mediji u misiji klevetanja obitelji i ne sluteći da je potrebno premetnuti samo par slova da kleveta postane kletva. A bacili su je sami na sebe ustavši se protiv naroda kojemu trebaju objektivno i nepristrano služiti. Oni koji bi nas trebali učiti demokraciji, o demokraciju su se spotakli. Kažu, ugrozila je obiteljska inicijativa slobodu medija no zaboravljaju temeljni postulat etike, kako novinarske, tako i općeljudske da je tvoja sloboda slobodna onoliko koliko ne ugrožava slobodu drugoga. Zapitajte se, tko je kome uskratio slobodu? Zar se u toj ulozi nisu iskazali upravo vodeći mediji svojim otvoreno huškačkim novinarstvom? Javni servis pretvorio se u servis estradnih narikača, punkera slizanih s vlašću, i „kandidata za Nobela“ koje kandidira samo vlastita im podobnost sustavu. Novine koje su nekoć slamale tiranije, komad papira od kojeg su strahovale politike i korumpirana elita, tiraniji i eliti postade ponizni sluga. Mediji su prestali biti medijatori a postali su jeftini lobisti.
I time su pogazili ničije doli svoje dostojanstvo i vjerodostojnost. I tako će ostati dokle god javnost educiraju, informiraju, socijaliziraju/povezivaju i zabavljaju podobni a ne sposobni.
Od svega ovoga, većina današnjih medija još samo zabavlja i to zabavom koja ražalošćuje a ne uljepšava život.
Zakazala je i vlast i civilne udruge. Vlast, jer kakva god bila i kakve god društvene standarde branila ne smije zauzeti jednu stranu jer njezina je svrha služenje društvu koje ju je izabralo. Ako je volja tog društva suprotna njihovoj i volji manjine, oni je svejedno trebaju poštivati te pronaći najbolji mogući kompromis kojim će te dvije suprotnosti pomiriti. Sustavno ponižavanje i blaćenje svog naroda sa takvim kompromisom nema dodirnih točaka. Interes naroda treba biti interesom vlasti. To ovdje nije bio slučaj.
Na većinu civilnih udruga riječi uopće ne treba trošiti, tek prevrtjeti film zadnjih mjesec dana. One su samo morale izvršiti misiju svojih poslodavaca, domaće i stranih vlada, međunarodnih udruga te čitavog korpusa otvorenog društva koje nastoji skrojiti novo doba. Zahvaljujući inicijativi koja je stala na branik obitelji, Katoličkoj crkvi i svim onim pojedincima koji su bez ikakve materijalne naknade stali u obranu temeljnih ljudskih vrijednosti, taj kroj neće nikada postati smislen komad tkanine. Ostati će uvijek negdje šupalj.
Povijest je ipak učiteljica života, a ona nas upozorava, svaka ideologija, svako carstvo i nastojanje da se izmjene temeljni postulati društva a vrijednosti učine relativnim dok ne nestanu, nestalo je samo.
Bez vrijednosti koje je baš toliko osporavano kršćanstvo usadilo u europsku i svjetsku kulturu, ne vrijedi ni kultura. Ne vrijedimo mi. Ne postojimo. Još uvijek nije smišljen bolji poredak od onoga koji je stvorio Bog i ostavio ga u nasljedstvo muškarcu i ženi.
Ovaj narod to zna. Zato, uzalud vam trud svirači; političari, estradnjaci i medijski moguli;
Bože čuvaj Hrvatsku moj dragi dom još je uvijek najljepša melodija u većini srca, a 10 Zapovijedi jedini zakon koji vrijedi!
Htjeli ste perfidno izmijeniti narav života i time uništiti temelj društva, obitelj. Ta ista vam je obitelj uzvratila. Vi ste na nju bacali kamenje, ona na vas kruh.
Hrvatska je oduvijek bila predziđe kršćanstva, i to nije izmislila građanska inicijativa „U ime obitelji“, HDZ, biskup Pozaić ili bilo koji drugi „nacistički upravitelj konclogora“ kako ste nam direktno i indirektno tepali ovih dana, već povijest. Dužni toj istoj povijesti, Hrvati su samo učinili ono što im je usađeno u genom. Obraniti svoju Katoličku vjeru te naravnost i ljepotu života kojeg smo kao takvi pozvani čuvati. Pa i onda kada nam devedeset posto modernog svijeta okrene leđa i izloži progonu. Progon je ionako nešto s čime smo se suživjeli jer biti progonjen za kršćanina je svakodnevica koja ga ne tjera u očaj već mu jača vjeru.
Ujedinili su se mediji u misiji klevetanja obitelji i ne sluteći da je potrebno premetnuti samo par slova da kleveta postane kletva. A bacili su je sami na sebe ustavši se protiv naroda kojemu trebaju objektivno i nepristrano služiti. Oni koji bi nas trebali učiti demokraciji, o demokraciju su se spotakli. Kažu, ugrozila je obiteljska inicijativa slobodu medija no zaboravljaju temeljni postulat etike, kako novinarske, tako i općeljudske da je tvoja sloboda slobodna onoliko koliko ne ugrožava slobodu drugoga. Zapitajte se, tko je kome uskratio slobodu? Zar se u toj ulozi nisu iskazali upravo vodeći mediji svojim otvoreno huškačkim novinarstvom? Javni servis pretvorio se u servis estradnih narikača, punkera slizanih s vlašću, i „kandidata za Nobela“ koje kandidira samo vlastita im podobnost sustavu. Novine koje su nekoć slamale tiranije, komad papira od kojeg su strahovale politike i korumpirana elita, tiraniji i eliti postade ponizni sluga. Mediji su prestali biti medijatori a postali su jeftini lobisti.
I time su pogazili ničije doli svoje dostojanstvo i vjerodostojnost. I tako će ostati dokle god javnost educiraju, informiraju, socijaliziraju/povezivaju i zabavljaju podobni a ne sposobni.
Od svega ovoga, većina današnjih medija još samo zabavlja i to zabavom koja ražalošćuje a ne uljepšava život.
Zakazala je i vlast i civilne udruge. Vlast, jer kakva god bila i kakve god društvene standarde branila ne smije zauzeti jednu stranu jer njezina je svrha služenje društvu koje ju je izabralo. Ako je volja tog društva suprotna njihovoj i volji manjine, oni je svejedno trebaju poštivati te pronaći najbolji mogući kompromis kojim će te dvije suprotnosti pomiriti. Sustavno ponižavanje i blaćenje svog naroda sa takvim kompromisom nema dodirnih točaka. Interes naroda treba biti interesom vlasti. To ovdje nije bio slučaj.
Na većinu civilnih udruga riječi uopće ne treba trošiti, tek prevrtjeti film zadnjih mjesec dana. One su samo morale izvršiti misiju svojih poslodavaca, domaće i stranih vlada, međunarodnih udruga te čitavog korpusa otvorenog društva koje nastoji skrojiti novo doba. Zahvaljujući inicijativi koja je stala na branik obitelji, Katoličkoj crkvi i svim onim pojedincima koji su bez ikakve materijalne naknade stali u obranu temeljnih ljudskih vrijednosti, taj kroj neće nikada postati smislen komad tkanine. Ostati će uvijek negdje šupalj.
Povijest je ipak učiteljica života, a ona nas upozorava, svaka ideologija, svako carstvo i nastojanje da se izmjene temeljni postulati društva a vrijednosti učine relativnim dok ne nestanu, nestalo je samo.
Bez vrijednosti koje je baš toliko osporavano kršćanstvo usadilo u europsku i svjetsku kulturu, ne vrijedi ni kultura. Ne vrijedimo mi. Ne postojimo. Još uvijek nije smišljen bolji poredak od onoga koji je stvorio Bog i ostavio ga u nasljedstvo muškarcu i ženi.
Ovaj narod to zna. Zato, uzalud vam trud svirači; političari, estradnjaci i medijski moguli;
Bože čuvaj Hrvatsku moj dragi dom još je uvijek najljepša melodija u većini srca, a 10 Zapovijedi jedini zakon koji vrijedi!