U ime obitelji i onih koji je okreću naopako
Do nedjelje, 26.05.2013., posljednjeg dana prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma ('Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?') ostalo je još samo malo vremena.
Razmišljam ovako: Da je sadržaj predloženog pitanja postavljen prije 500 ili prije 50 godina ili prije samo 10 godina, vjerujem da bi se golema većina stanovništva ironično nasmijala što se takvo pitanje uopće i postavlja u svezi onog što je jasno da jasnije ne može biti. No, danas živimo u nekom drugom vremenu pa i ono što je očito treba, eto, (pokušati) obraniti zakonski dopuštenim sredstvima.
Razmišljam ovako: Da je sadržaj predloženog pitanja postavljen prije 500 ili prije 50 godina ili prije samo 10 godina, vjerujem da bi se golema većina stanovništva ironično nasmijala što se takvo pitanje uopće i postavlja u svezi onog što je jasno da jasnije ne može biti. No, danas živimo u nekom drugom vremenu pa i ono što je očito treba, eto, (pokušati) obraniti zakonski dopuštenim sredstvima.
Naime, ovo je vrijeme u kojem čovječanstvo nezaustavljivo grabi prema naprijed, ne znajući je li to zaista naprijed ili je natrag. Jer čovjek može ići naprijed prema natrag i, obratno, može ići natrag prema naprijed. Čini se da ovo naše čovječanstvo, kao po nekoj stihiji, hita prema određenim oblicima sve većih sloboda i prema nesputanom življenju bez ikakvih okvira i normi, misleći da je to za njegovu dobrobit. Zato je logično da se svijet, koji nema viši kriterij, prepušta nahođenju, nagonu ili pukom osjećaju, pokušavajući utažiti onu prazninu u duši koja zjapi i traži ono što će je napokon istinski umiriti. Pritom najgorljiviji zagovornici, a uz pomoć različitih 'pobočnika', nastoje postojeće norme i zakone oboriti 'neoborivim' argumentom koji se pojednostavljeno zove – Moje pravo! Za ostvarenje svojih ciljeva, najčešće, ne biraju i ne štede sredstva koja bi im mogla pomoći u tom naumu.
|
Stoga je pritisak na postojeće zakonodavne vlasti, s njihove strane, sasvim logičan, jer je to najučinkovitiji put kako bi se osporile službene (i društvene) 'konzervativne' postavke. Zato je i razumljivo da razni aktivisti likuju kad uspiju 'ući' u obrazovani sustav, pa makar se i na mala vrata ostvarivali ta 'svoja prava'. Danas na mala vrata, a već sutra - na velika.
'Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlim; koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu; koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!' (Izaija 5:20)
Poznato nam je kako je 4. modul ZO-a ušao u učionice naših škola, pred oči i uši naše djece, a pred savješću i obrazom stotina i tisuća ravnatelja, pedagoga, psihologa, profesora i učitelja. Hoće li, kao takav i opstati, vidjet ćemo.Možda to ovisi i o nekom od Vas koji ovo sada čitate. Hoću reći, zasigurno će Vaša daljnja šutnja (ako jest) ili govor ili (ne)zauzimanje doprinijeti ovakvom ili onakvom ishodu. Nitko tko je stajao ili još uvijek stoji 'skrštenih ruku' u pogledu te priče, ne bi se danas-sutra trebao čuditi kad, možda, baš njegovo dijete, među ostalim, bude izloženo 'bezazlenim i ugodnim' namjerama nekog odraslog čovjeka, kojemu će podstrek dati neki uskoro donesen zakon koji, na primjer, ubuduće ne bi više 'stigmatizirao' 'kultiviranu i benignu pedofiliju'. Ona po svojoj ćudi, je li, ne želi nikome učiniti nikakvo zlo? A ponajmanje onim najmlađima. Pričekajmo još godinu-dvije, pa ćemo vidjeti što će sve još postati normalno u ovoj zemlji. Tada mnogima neće biti do smijeha. Naprotiv.
Da se polako vratim na temu. Htio sam reći i to da se (gotovo) svatko tko suvislo i argumentirano istupi protiv 'novodošlih prava', naziva homofobom, netolerantnim ili čak zaostalim. O pojavi podizanja raznih tužbi, i to sprinterskom brzinom, neću ni govoriti. Samo znam da takvi ljudi ne znaju koliku štetu čine ne samo drugima, nego u konačnici i samima sebi. Znam da takvi ljudi, uistinu, u sebi duboko pate i da su nesretni, ali im je preteško suočiti se s tim i priznati da su puni bijesa i boli, te da su im ovakva zauzimanja samo bijeg od samih sebe. Stoga su oni ujedno i žrtve, ali ne toliko zbog predrasuda okoline, koliko zbog neprirodne naravi svojih htijenja, kojima žele udovoljiti i podleći bez preispitivanja istih. A sloboda bez granica je istinsko ropstvo duše. U tom ropstvu, ne može ništa cvjetati, naročito ne ljubav. Može rasti samo korijen mraka i patnje.
'Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju', riječ je Jahvina. (Jeremija 9:2)
Konačno, ovo prikupljanje potpisa za referendum s naznačenim pitanjem, nije niti malo bezazlena stvar. Za one koji vjeruju da je brak zaista zajednica žene i muškarca, bilo bi prilično nesmotreno ostati po strani i ne dati barem svoj potpis, proslijediti jedan mail i sl.
S druge strane, moglo bi, u duhovnom smislu, biti jako nezgodno po one koji se smatraju vjernicima ako imaju indiferentan stav prema ovome, tj. ako se drže poznate 'mantre' kako se 'ionako ništa neće promjeniti'. To bi onda značilo da u RH ne postoji niti 10 % makar deklarativnih vjernika koji su spremni staviti svoj potpis na ovaj prijedlog. Pa ako bi se takvo što i dogodilo, tj. ako ne bude dovoljno potpisnika, nekako imam uvjerenje da se dodatno ne piše dobro cijeloj zemlji... Dapače, držim da će 'slobodarska i liberalna shvaćanja uzeti još više maha i da će RH, zaslugom inih aktivista i zaslugom mnoštva pasivnih građana (pasivista), 'dobiti što je tražila i zaslužila'. Jer ne može dobro 'uroditi' narodu kojega nije briga i koji je ravnodušan prema Bogu i Božjoj istini. Da, takvom narodu može biti samo gore, čak i daleko gore od ovog postojećeg. Jer kad netko posije trnje ili ga dopusti, ne može nitko očekivati da mu rodi grožđe.
'A kad budu pitali: 'Zašto nam jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša.' (Jeremija 5:19)
Najmanje što jedan običan građanin može učiniti u ovom trenutku jest da (do nedjelje) dade svoj potpis na prijedlog pitanja: Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba da je brak zajednica žene i muškarca? Ulog je, uvjeren sam, mnogo veći nego se nekima to čini. Tiče se to, itekako, i naše duše pred Bogom. Tiče se onoga tko smo mi zapravo i koga (što) mi to slijedimo svim svojim srcem. Nekako sam uvjeren da je gotovo nemoguće biti (autentični) vjernik, a istovremeno se ne pomaknuti ni milimetar u pogledu određenja prema neprirodnim, nemoralnim i bezbožnim pojavama u našem vlastitom dvorištu. U našoj vlastitoj zemlji.
Naravno, nije samo ova tema u pitanju. U pitanju je još mnogo važnih tema koje se u Hrvatskoj trebaju otvoriti i iskreno suočiti s njima. To mora biti bolno, ali nema nam druge ukoliko želimo istinsko dobro sebi, svojoj djeci, svojim bližnjima, ali i svojim neprijateljima.
''Ovako govori jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: 'Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka bi sreća tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!' (Izaija 48:17-18)
'Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.' (Izaija 40:31)
/dnevno.hr/
'Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlim; koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu; koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!' (Izaija 5:20)
Poznato nam je kako je 4. modul ZO-a ušao u učionice naših škola, pred oči i uši naše djece, a pred savješću i obrazom stotina i tisuća ravnatelja, pedagoga, psihologa, profesora i učitelja. Hoće li, kao takav i opstati, vidjet ćemo.Možda to ovisi i o nekom od Vas koji ovo sada čitate. Hoću reći, zasigurno će Vaša daljnja šutnja (ako jest) ili govor ili (ne)zauzimanje doprinijeti ovakvom ili onakvom ishodu. Nitko tko je stajao ili još uvijek stoji 'skrštenih ruku' u pogledu te priče, ne bi se danas-sutra trebao čuditi kad, možda, baš njegovo dijete, među ostalim, bude izloženo 'bezazlenim i ugodnim' namjerama nekog odraslog čovjeka, kojemu će podstrek dati neki uskoro donesen zakon koji, na primjer, ubuduće ne bi više 'stigmatizirao' 'kultiviranu i benignu pedofiliju'. Ona po svojoj ćudi, je li, ne želi nikome učiniti nikakvo zlo? A ponajmanje onim najmlađima. Pričekajmo još godinu-dvije, pa ćemo vidjeti što će sve još postati normalno u ovoj zemlji. Tada mnogima neće biti do smijeha. Naprotiv.
Da se polako vratim na temu. Htio sam reći i to da se (gotovo) svatko tko suvislo i argumentirano istupi protiv 'novodošlih prava', naziva homofobom, netolerantnim ili čak zaostalim. O pojavi podizanja raznih tužbi, i to sprinterskom brzinom, neću ni govoriti. Samo znam da takvi ljudi ne znaju koliku štetu čine ne samo drugima, nego u konačnici i samima sebi. Znam da takvi ljudi, uistinu, u sebi duboko pate i da su nesretni, ali im je preteško suočiti se s tim i priznati da su puni bijesa i boli, te da su im ovakva zauzimanja samo bijeg od samih sebe. Stoga su oni ujedno i žrtve, ali ne toliko zbog predrasuda okoline, koliko zbog neprirodne naravi svojih htijenja, kojima žele udovoljiti i podleći bez preispitivanja istih. A sloboda bez granica je istinsko ropstvo duše. U tom ropstvu, ne može ništa cvjetati, naročito ne ljubav. Može rasti samo korijen mraka i patnje.
'Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju', riječ je Jahvina. (Jeremija 9:2)
Konačno, ovo prikupljanje potpisa za referendum s naznačenim pitanjem, nije niti malo bezazlena stvar. Za one koji vjeruju da je brak zaista zajednica žene i muškarca, bilo bi prilično nesmotreno ostati po strani i ne dati barem svoj potpis, proslijediti jedan mail i sl.
S druge strane, moglo bi, u duhovnom smislu, biti jako nezgodno po one koji se smatraju vjernicima ako imaju indiferentan stav prema ovome, tj. ako se drže poznate 'mantre' kako se 'ionako ništa neće promjeniti'. To bi onda značilo da u RH ne postoji niti 10 % makar deklarativnih vjernika koji su spremni staviti svoj potpis na ovaj prijedlog. Pa ako bi se takvo što i dogodilo, tj. ako ne bude dovoljno potpisnika, nekako imam uvjerenje da se dodatno ne piše dobro cijeloj zemlji... Dapače, držim da će 'slobodarska i liberalna shvaćanja uzeti još više maha i da će RH, zaslugom inih aktivista i zaslugom mnoštva pasivnih građana (pasivista), 'dobiti što je tražila i zaslužila'. Jer ne može dobro 'uroditi' narodu kojega nije briga i koji je ravnodušan prema Bogu i Božjoj istini. Da, takvom narodu može biti samo gore, čak i daleko gore od ovog postojećeg. Jer kad netko posije trnje ili ga dopusti, ne može nitko očekivati da mu rodi grožđe.
'A kad budu pitali: 'Zašto nam jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša.' (Jeremija 5:19)
Najmanje što jedan običan građanin može učiniti u ovom trenutku jest da (do nedjelje) dade svoj potpis na prijedlog pitanja: Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba da je brak zajednica žene i muškarca? Ulog je, uvjeren sam, mnogo veći nego se nekima to čini. Tiče se to, itekako, i naše duše pred Bogom. Tiče se onoga tko smo mi zapravo i koga (što) mi to slijedimo svim svojim srcem. Nekako sam uvjeren da je gotovo nemoguće biti (autentični) vjernik, a istovremeno se ne pomaknuti ni milimetar u pogledu određenja prema neprirodnim, nemoralnim i bezbožnim pojavama u našem vlastitom dvorištu. U našoj vlastitoj zemlji.
Naravno, nije samo ova tema u pitanju. U pitanju je još mnogo važnih tema koje se u Hrvatskoj trebaju otvoriti i iskreno suočiti s njima. To mora biti bolno, ali nema nam druge ukoliko želimo istinsko dobro sebi, svojoj djeci, svojim bližnjima, ali i svojim neprijateljima.
''Ovako govori jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: 'Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka bi sreća tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!' (Izaija 48:17-18)
'Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.' (Izaija 40:31)
/dnevno.hr/