Svijećnica
Svijećnica je simbolički spomen onog dana kada su Josip i Marija donijeli svoje novorođenče u Hram da bi ga, sukladno židovskom zakonu, prikazali Bogu. Pobožni starac Šimun i proročica Ana koji su se zatekli tada u hramu, u nježnom djetešcu Isusa prepoznali su Spasitelja čovječanstva, u nemoći djeteta ugledali su snagu Boga.
Šimun i Ana, ljudi poznih godina veliki su dio svog života predali molitvi i postu, a sada u suton svog puta Bog ih daruje po njihovoj zasluzi. Svjetlo koje su u sebi njegovali pronašlo je izvor svoje vatre.
Šimun je tada izgovorio proročke riječi koje se tako snažno obistinjuju i u našim danima, dijete iz naručja pobožnih roditelja postavljeno je na propast i spasenje mnogima u Izraelu, On je svjetlo naroda, znak kojemu će se svi suprotstaviti, ali unatoč svemu On će pobijediti.
Svjetlo uvijek pobjeđuje mrak, svjetlost samo jedne pa i najmanje svijeće može razbistriti i najmračnije putove i dovest nas do cilja.
To je simbolika Svijećnice, i slika Krista pravoga Boga.
Na dan Njegova rođenja na ovom svijetu, rodili su se i progoni koji će ga otpratiti i na križ; za Zlo, križ je bio kraj, pobjeda nad dobrim, no za onu drugu stranu, za nadu i sve nas koji smo ostali, spasenje i pobjeda. Živimo je i danas iako često nesvjesni neprocjenjivosti dara koji imamo. A svi u sebi nosimo dio Njegova svjetla, ono se nakon smrti i uskrsnuća proširilo takvom brzinom da nije ostao ni jedan, pa ni najzabačeniji kutak zemlje koji ga nije upoznao. Svjetlo spasenja, došlo je do svake duše, i svaka je duša imala priliku osvijetliti se njime. Neke su i odbile i odbijaju i danas. Danas kada je svijetom, pa i onim kršćanskim zavladala tmina lažnih ideala, ideologija, sukoba, ateizma i svake vrste razvrata, na leđima je kršćana veliki križ progona. Danas smo nepoželjni u svijetu. Nepoželjni smo zlu, jednako kao što mu je nepoželjan bio Krist u liku čovjeka. No, što smo više omraženi jer smo Kristovi, to je Krist više uz nas. Zato unatoč svoj bijedi u koju je zapao ljudski naraštaj, raduje slika sve punijih crkava, a posebice mladih ljudi koji uviđaju lažni sjaj umjetnog svjetla ideala svijeta.
Ono sjaji jedno vrijeme, onda pregori, i ode u nepovrat.
Zlo nije niiti svjesno koliku zapravo ulogu čini nama koji vjerujemo i koji smo tu vjeru toliko puta izdali i zamijenili nečim nedostojnim. Što su progoni veći, zajedništvo je kršćana jače, događaju se čudesna obraćenja, što manje imamo, spremniji smo davati, što nas više ocrnjuju, to smo spremniji svjedočiti. Svjetlo Kristovo.
Dok je u ljudskom tijelu to svjetlo nosio ovim svijetom nailazio je na progone i naposljetku smrt, no nakon što je ponio Križ sa strepnjom i radošću, ostali su progoni, no ljubav, zajedništvo, predanje, dobro… postali su nepobjedivi jer je Krist pobjedio.
Ta pobjeda neće nikada prestati i svi smo pozvani biti njezini dionici.
Šimun i Ana, ljudi poznih godina veliki su dio svog života predali molitvi i postu, a sada u suton svog puta Bog ih daruje po njihovoj zasluzi. Svjetlo koje su u sebi njegovali pronašlo je izvor svoje vatre.
Šimun je tada izgovorio proročke riječi koje se tako snažno obistinjuju i u našim danima, dijete iz naručja pobožnih roditelja postavljeno je na propast i spasenje mnogima u Izraelu, On je svjetlo naroda, znak kojemu će se svi suprotstaviti, ali unatoč svemu On će pobijediti.
Svjetlo uvijek pobjeđuje mrak, svjetlost samo jedne pa i najmanje svijeće može razbistriti i najmračnije putove i dovest nas do cilja.
To je simbolika Svijećnice, i slika Krista pravoga Boga.
Na dan Njegova rođenja na ovom svijetu, rodili su se i progoni koji će ga otpratiti i na križ; za Zlo, križ je bio kraj, pobjeda nad dobrim, no za onu drugu stranu, za nadu i sve nas koji smo ostali, spasenje i pobjeda. Živimo je i danas iako često nesvjesni neprocjenjivosti dara koji imamo. A svi u sebi nosimo dio Njegova svjetla, ono se nakon smrti i uskrsnuća proširilo takvom brzinom da nije ostao ni jedan, pa ni najzabačeniji kutak zemlje koji ga nije upoznao. Svjetlo spasenja, došlo je do svake duše, i svaka je duša imala priliku osvijetliti se njime. Neke su i odbile i odbijaju i danas. Danas kada je svijetom, pa i onim kršćanskim zavladala tmina lažnih ideala, ideologija, sukoba, ateizma i svake vrste razvrata, na leđima je kršćana veliki križ progona. Danas smo nepoželjni u svijetu. Nepoželjni smo zlu, jednako kao što mu je nepoželjan bio Krist u liku čovjeka. No, što smo više omraženi jer smo Kristovi, to je Krist više uz nas. Zato unatoč svoj bijedi u koju je zapao ljudski naraštaj, raduje slika sve punijih crkava, a posebice mladih ljudi koji uviđaju lažni sjaj umjetnog svjetla ideala svijeta.
Ono sjaji jedno vrijeme, onda pregori, i ode u nepovrat.
Zlo nije niiti svjesno koliku zapravo ulogu čini nama koji vjerujemo i koji smo tu vjeru toliko puta izdali i zamijenili nečim nedostojnim. Što su progoni veći, zajedništvo je kršćana jače, događaju se čudesna obraćenja, što manje imamo, spremniji smo davati, što nas više ocrnjuju, to smo spremniji svjedočiti. Svjetlo Kristovo.
Dok je u ljudskom tijelu to svjetlo nosio ovim svijetom nailazio je na progone i naposljetku smrt, no nakon što je ponio Križ sa strepnjom i radošću, ostali su progoni, no ljubav, zajedništvo, predanje, dobro… postali su nepobjedivi jer je Krist pobjedio.
Ta pobjeda neće nikada prestati i svi smo pozvani biti njezini dionici.
Danas, na Svijećnicu, dok držimo u rukama sliku svjetla novorođenčeta iz Hrama, svjetlo pravoga Boga, upoznajmo se sa realnošću te pobjede i nadom koju ona nosi. Sve što se u posljednje vrijeme događa za kršćanski svijet znak je te pobjede. Ona jest u znaku križa, ali ne zaboravimo, Križ je već jednom pobijedio. I opet će! |