Susret dr. don Mladena Parlova s ovogodišnjim krizmanicima
U subotu, 20. travnja 2013. godine u župnoj crkvi na Bagaloviću održan je susret krizmanika s dr. don Mladenom Parlovom. Na samom početku, u 9,15h, bilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio župnik don Augustin Radović uz ispomoć svećenika iz okolnih župa Neretvanskog dekanata. Nakon ispovijedi, u 10,00h, zvona župne crkve su se oglasila označavajući dolazak biskupovog izaslanika, i ovogodišnjeg krizmatelja, dr. don Mladena Parlova. Don Mladen Parlov diplomirao je na KBF-u u Zagrebu - Teologija u Splitu, u prosincu 1990. Za svećenika je zaređen u Splitu, 23. lipnja 1991. Magistrirao je teologiju duhovnosti na Pontificia Universitas Gregoriana u Rimu 1994., a doktorirao 1996. godine. U zvanje profesora izabran je 2006. godine na KBF-u u Splitu.
Krizmanicima je, u svom obraćanju, istakao važnost sakramenta Potvrde. Upozorio ih na loš utjecaj modernog doba i tehnologije. Uputio je poruku svim krizmanicima, kumovima i roditeljima želeći im pokazati dva puta u životu svakog čovjeka. Pred nas je stavio put zabave. Put zadovoljstva, materijalizma, bludnosti koji često, gotovo uvijek završava, kako je on rekao, na stranicma crne kronike. Naglasio je onaj drugi put. Taj drugi put nam daje sam Isus. Put vjere, nade. Put ljubavi, molitve i poniznosti. I na kraju tog puta, koji je prepun odricanja, boli i križeva, nalazi se Bog. On koji nas uvijek čeka i kuca na naša vrata, a na nama je hoćemo li mu otvoriti širom srce i pustiti ga da uđe; ili ćemo krenuti prvim putem i izgubiti se u moru današnjeg života.
Krizmanicima je, u svom obraćanju, istakao važnost sakramenta Potvrde. Upozorio ih na loš utjecaj modernog doba i tehnologije. Uputio je poruku svim krizmanicima, kumovima i roditeljima želeći im pokazati dva puta u životu svakog čovjeka. Pred nas je stavio put zabave. Put zadovoljstva, materijalizma, bludnosti koji često, gotovo uvijek završava, kako je on rekao, na stranicma crne kronike. Naglasio je onaj drugi put. Taj drugi put nam daje sam Isus. Put vjere, nade. Put ljubavi, molitve i poniznosti. I na kraju tog puta, koji je prepun odricanja, boli i križeva, nalazi se Bog. On koji nas uvijek čeka i kuca na naša vrata, a na nama je hoćemo li mu otvoriti širom srce i pustiti ga da uđe; ili ćemo krenuti prvim putem i izgubiti se u moru današnjeg života.