Šuti, samo šuti!
Kako li je mladom čovjeku, koji se rodio u neovisnoj Hrvatskoj, upravo završava srednju školu i razmišlja se hoće li upisati neki fakultet ili će tražiti posao – a to direktno znači – napuštanje domovine trbuhom za kruhom jer ovima komedijašima kukurikanima nije drugo niti u interesu nego da nas je što manje. Sjećam se i to vrlo zorno, dok smo živjeli u onoj nakaradnoj državi koja se klanjala božanstvu zvanom Tito – a znano je da je taj lik bio najveći zločinac prema hrvatskom narodu i da nas je pobio najviše nakon rata, a nama su govorili ŠUTI, ŠUTI..
Dok sam išao u vrtić (bilo je to sedamdesetih) u starom satu što smo ga naslijedili od djeda pronašao sam značku u obliku hrvatske trobojnice sa naravno hrvatskim povijesnim grbom. Onako malom dječarcu to je bilo jako interesantno jer smo doma imali na zidu reprint Ivekovićeve slike „Krunidba kralja Tomislava“. Na toj slici, mnogi znate, je štit u obliku hrvatskog grba. Meni je to kao malom dječaku bilo fascinantno, nisam ni znao da je to povijesni hrvatski grb. Jednog sam jutra, da mama i tata ne vide, stavio svoju značku sa „kraljevskim znakom“ na majicu i otišao u vrtić. Djeci sam se hvalio svojim kraljevskim znakom, no kada je to vidjela „drugarica odgojiteljica“, e tad je nastupio šou.. Da ne dužim, bilo je svega; roditelji na informativni razgovor, prijetnji i poniženja, uglavnom, roditelji su mi zbog toga skoro ostali bez posla.
Opet je bilo ŠUTI, ŠUTI..
U osnovnoj školi je nastavljeno indokriminiranje u partijskom žargonu. Dovodili su nam u školu neke babetine koje su djeci pričale partizanske priče kako su hodali bosi kroz šume, kako su one štrikale partizanima čarape, kako su hodali u kolonama, zahvaljivali šumama jer se u njima sloboda rađala.. Ali doma, moja baka i dida nisu imali takvu priču... No, sa svih strana se uvijek čulo: ŠUTI, SAMO ŠUTI!
Maturirao sam 1991. kada su mi domovinu napali sinovi ovih partizanki koje su nam flafolile o svojim junaštvima i komunističkoj pravednosti, uz njih koji su nosili zvezde peterokrake, a i bilo je mnogo onih koji su došli u naše domove i ubijali nas...
Pitate se čemu toliki uvod i osvrt na našu ''slavnu00 povijest? Pa zato što bi promicatelji „kulture smrti“ i neke „nove pravednosti“ htjeli da mi Hrvati opet moramo ŠUTIT, ŠUTIT I SAMO ŠUTIT.
E pa dragi naši drugovi i drugarice, pijetlići i kokoškice MI VIŠE NEĆEMO ŠUTJETI i ne samo šutjeti...
Sustavno uništavate sve što je hrvatsko i kršćansko. Znamo, nije vama lako. Morate provoditi slugansku politiku „kulture smrti“ i truditi se da još od dječjih vrtića propagirate pederluk i po mišljenju mnogih ljudi sve druge nastranosti. Smetaju vam križevi u javnim ustanovama, ali bi drug sekretar Jovanović uvodio Yogu kroz vježbe disanja i razgibavanja, naravno, njemu za mir duha i duše.. Druže Jovanoviću, uzalud vam trud; bit ćete nakon svega jako razočarani i isfrustrirani jer to sve skupa kod nas će proći – NIKADA.
Zovete nas „ognjištarima“, „zatucanim konzervativcima“, „stožerašima“, „klerofašistima“, „križarima“ itd. kako vam drago. Ako vas to veseli, samo dajte. Gušili ste nas i zatirali od 1945. do 1990. Pa nas niste uspjeli „istrijebiti“; neće vam to ni sada uspjeti.
Već neko vrijeme upozoravamo da smo u ratu, vodi se teški duhovni boj. Ovo što se zbiva više nije niti nametanje neke postkomunističke doktrine niti neke nesuglasice na relaciji lijevi – desni. SOTONIZAM, otvoreni sotonizam, kako god to nekome zvučalo. Ako se netko tako grčevito zalaže za abortus (ubojstvo nerođene djece), istospolni seks (koji je u Bibliji opisan kao odvratno djelo pred Bogom), rodnu ideologiju (npr. sa 18 god. ćeš odlučit što ćeš biti: muškarac ili žena), kada žele uništiti obitelj i brak i sve drugo što imamo, nažalost, imamo prigodu vidjeti za što se sve zalažu kokice i pjetlići vodeći našu domovinu.
Ovo je dobra stvar i za sve nas kršćane. Da se probudimo, okrenemo svome jedinome pravome Gospodinu. Pobijedili smo promicatelje „kulture smrti“ u referendumu „U ime obitelji“. Kroz kampanju se dogodilo nekoliko dobrih stvari.
Hrvat je u obrambeni rat išao s krunicom oko vrata, za svakog se bojovnika netko doma molio Gospodinu, uz molitvu je išao i ovaj referendum „U ime obitelji“, a uz molitvu svome Bogu Hrvati će izdržati do kraja; SVOJ NA SVOME i uredit će svoju domovinu onako kako on želi, a ne kako mu neke čike sa crvenim naočalama iz EU žele nametnuti.
A što ćete, dragi prijatelji i braćo „urbani“ i „napredni“; eto ima i nas u Hrvatskoj, borili smo se za nju, izgubili puno toga dok ste se vi sakrivali po mišjim rupama dok je gorilo, dok ste se sakrivali iza fakulteta gradeći karijere i dobro se sjećamo onog trena kada smo priznati i gdje smo bili i što smo radili jer nam je to bitno, jer nam je stalo do Hrvatske. A neki od vas „vladajućih“ pojma nemate gdje ste bili (niti onda, a niti sada) jer vam jednostavno nije stalo.
Dok sam išao u vrtić (bilo je to sedamdesetih) u starom satu što smo ga naslijedili od djeda pronašao sam značku u obliku hrvatske trobojnice sa naravno hrvatskim povijesnim grbom. Onako malom dječarcu to je bilo jako interesantno jer smo doma imali na zidu reprint Ivekovićeve slike „Krunidba kralja Tomislava“. Na toj slici, mnogi znate, je štit u obliku hrvatskog grba. Meni je to kao malom dječaku bilo fascinantno, nisam ni znao da je to povijesni hrvatski grb. Jednog sam jutra, da mama i tata ne vide, stavio svoju značku sa „kraljevskim znakom“ na majicu i otišao u vrtić. Djeci sam se hvalio svojim kraljevskim znakom, no kada je to vidjela „drugarica odgojiteljica“, e tad je nastupio šou.. Da ne dužim, bilo je svega; roditelji na informativni razgovor, prijetnji i poniženja, uglavnom, roditelji su mi zbog toga skoro ostali bez posla.
Opet je bilo ŠUTI, ŠUTI..
U osnovnoj školi je nastavljeno indokriminiranje u partijskom žargonu. Dovodili su nam u školu neke babetine koje su djeci pričale partizanske priče kako su hodali bosi kroz šume, kako su one štrikale partizanima čarape, kako su hodali u kolonama, zahvaljivali šumama jer se u njima sloboda rađala.. Ali doma, moja baka i dida nisu imali takvu priču... No, sa svih strana se uvijek čulo: ŠUTI, SAMO ŠUTI!
Maturirao sam 1991. kada su mi domovinu napali sinovi ovih partizanki koje su nam flafolile o svojim junaštvima i komunističkoj pravednosti, uz njih koji su nosili zvezde peterokrake, a i bilo je mnogo onih koji su došli u naše domove i ubijali nas...
Pitate se čemu toliki uvod i osvrt na našu ''slavnu00 povijest? Pa zato što bi promicatelji „kulture smrti“ i neke „nove pravednosti“ htjeli da mi Hrvati opet moramo ŠUTIT, ŠUTIT I SAMO ŠUTIT.
E pa dragi naši drugovi i drugarice, pijetlići i kokoškice MI VIŠE NEĆEMO ŠUTJETI i ne samo šutjeti...
Sustavno uništavate sve što je hrvatsko i kršćansko. Znamo, nije vama lako. Morate provoditi slugansku politiku „kulture smrti“ i truditi se da još od dječjih vrtića propagirate pederluk i po mišljenju mnogih ljudi sve druge nastranosti. Smetaju vam križevi u javnim ustanovama, ali bi drug sekretar Jovanović uvodio Yogu kroz vježbe disanja i razgibavanja, naravno, njemu za mir duha i duše.. Druže Jovanoviću, uzalud vam trud; bit ćete nakon svega jako razočarani i isfrustrirani jer to sve skupa kod nas će proći – NIKADA.
Zovete nas „ognjištarima“, „zatucanim konzervativcima“, „stožerašima“, „klerofašistima“, „križarima“ itd. kako vam drago. Ako vas to veseli, samo dajte. Gušili ste nas i zatirali od 1945. do 1990. Pa nas niste uspjeli „istrijebiti“; neće vam to ni sada uspjeti.
Već neko vrijeme upozoravamo da smo u ratu, vodi se teški duhovni boj. Ovo što se zbiva više nije niti nametanje neke postkomunističke doktrine niti neke nesuglasice na relaciji lijevi – desni. SOTONIZAM, otvoreni sotonizam, kako god to nekome zvučalo. Ako se netko tako grčevito zalaže za abortus (ubojstvo nerođene djece), istospolni seks (koji je u Bibliji opisan kao odvratno djelo pred Bogom), rodnu ideologiju (npr. sa 18 god. ćeš odlučit što ćeš biti: muškarac ili žena), kada žele uništiti obitelj i brak i sve drugo što imamo, nažalost, imamo prigodu vidjeti za što se sve zalažu kokice i pjetlići vodeći našu domovinu.
Ovo je dobra stvar i za sve nas kršćane. Da se probudimo, okrenemo svome jedinome pravome Gospodinu. Pobijedili smo promicatelje „kulture smrti“ u referendumu „U ime obitelji“. Kroz kampanju se dogodilo nekoliko dobrih stvari.
Hrvat je u obrambeni rat išao s krunicom oko vrata, za svakog se bojovnika netko doma molio Gospodinu, uz molitvu je išao i ovaj referendum „U ime obitelji“, a uz molitvu svome Bogu Hrvati će izdržati do kraja; SVOJ NA SVOME i uredit će svoju domovinu onako kako on želi, a ne kako mu neke čike sa crvenim naočalama iz EU žele nametnuti.
A što ćete, dragi prijatelji i braćo „urbani“ i „napredni“; eto ima i nas u Hrvatskoj, borili smo se za nju, izgubili puno toga dok ste se vi sakrivali po mišjim rupama dok je gorilo, dok ste se sakrivali iza fakulteta gradeći karijere i dobro se sjećamo onog trena kada smo priznati i gdje smo bili i što smo radili jer nam je to bitno, jer nam je stalo do Hrvatske. A neki od vas „vladajućih“ pojma nemate gdje ste bili (niti onda, a niti sada) jer vam jednostavno nije stalo.
Nema više ŠUTI, ŠUTI!
„Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.“ /Lk 12,2-3/
„Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.“ /Lk 12,2-3/
/M.B./ - Nacija.hr