Što se događa kada zaboravimo Boga?
Sasvim je moguće, da čovječanstvo zaboravi Boga te da čovjek ponovno živi kao pronicava životinja. U našoj užurbanoj svakodnevici sigurno postoji opasnost da postanemo nepažljivi i gluhi za Božju nazočnost. Ali ako mi i zaboravimo Boga, Bog nikad ne zaboravlja nas. Kad ga zaboravimo, on najčešće u našoj svakodnevici ne igra veliku ulogu. Živimo kao da Boga nema.
Ali katkad nam se on ipak nametne, recimo, kad se divimo nekom prekrasnom krajoliku, kad nas veličanstvena glazba duboko dirne u dušu, ili kad pred slikom umjetnika naslutimo otajstvo nadnaravnog.
Neko vrijeme možemo sasvim dobro živjeti bez Boga. Ali bilo kako bilo osjetimo kako nam nešto nedostaje. A kada zaboravimo Boga, zaboravimo najčešće i sami sebe. Tada ne živimo povezani sa svojim najdubljim bićem, sa svojom dušom. Tada živimo samo površno. Svoju prazninu ispunjavamo stalnom jurnjavom. I neko vrijeme tako se može sasvim dobro živjeti, ali prije ili kasnije počinje nas mučiti ono što nam nedostaje.
Mnogi uopće nisu svjesni što im to nedostaje zato su stalno nečim okupirani. Ali možemo biti sigurni da Bog sazna kad ga zaboravimo. A to osjetimo u nekom susretu, u riječi koja nas gane; ili kad doživimo nešto izuzetno što ne možemo drugačije opisati nego kao nadnaravno iskustvo, kao otajstvo, kao iskustvo Boga. Budimo oprezni i pazimo na te znakove u svom životu.
Ali katkad nam se on ipak nametne, recimo, kad se divimo nekom prekrasnom krajoliku, kad nas veličanstvena glazba duboko dirne u dušu, ili kad pred slikom umjetnika naslutimo otajstvo nadnaravnog.
Neko vrijeme možemo sasvim dobro živjeti bez Boga. Ali bilo kako bilo osjetimo kako nam nešto nedostaje. A kada zaboravimo Boga, zaboravimo najčešće i sami sebe. Tada ne živimo povezani sa svojim najdubljim bićem, sa svojom dušom. Tada živimo samo površno. Svoju prazninu ispunjavamo stalnom jurnjavom. I neko vrijeme tako se može sasvim dobro živjeti, ali prije ili kasnije počinje nas mučiti ono što nam nedostaje.
Mnogi uopće nisu svjesni što im to nedostaje zato su stalno nečim okupirani. Ali možemo biti sigurni da Bog sazna kad ga zaboravimo. A to osjetimo u nekom susretu, u riječi koja nas gane; ili kad doživimo nešto izuzetno što ne možemo drugačije opisati nego kao nadnaravno iskustvo, kao otajstvo, kao iskustvo Boga. Budimo oprezni i pazimo na te znakove u svom životu.