Razmatranje muke
»Čitajmo stalno muku Gospodinovu«, savjetovao je sveti Ivan Zlatousti, »jer će nam to neizmjerno koristiti. Čak i ako si tvrđi od kamena, razmatranje poruga kojima je Isus bio podvrgnut, zatim ismijan i udaran i njegove završne agonije učinit će te mekšim od voska i iskorijeniti svu taštinu iz tvoje duše.«
Sveti Toma Akvinski rekao je: »Kristova muka je dovoljan uzor i vodič kroz život.«
Posjetivši jednom svetoga Bonaventuru, sveti Toma ga je upitao u kojim je knjigama našao tako dobar nauk koji je izlagao u svojim djelima. Priča se da mu je sveti Bonaventura pokazao raspelo, već pohabano od mnogih poljubaca koje mu je utisnuo, i rekao: »Ovo je knjiga koja mi je kazala sve što sam napisao, ono malo što znam, naučio sam iz nje.«
Sveti Toma Akvinski rekao je: »Kristova muka je dovoljan uzor i vodič kroz život.«
Posjetivši jednom svetoga Bonaventuru, sveti Toma ga je upitao u kojim je knjigama našao tako dobar nauk koji je izlagao u svojim djelima. Priča se da mu je sveti Bonaventura pokazao raspelo, već pohabano od mnogih poljubaca koje mu je utisnuo, i rekao: »Ovo je knjiga koja mi je kazala sve što sam napisao, ono malo što znam, naučio sam iz nje.«
Dobro je promatrati muku Kristovu: u razmatranju, kada čitamo Evanđelje, u žalosnim otajstvima Krunice, u Križnome putu…
Zamislimo ponekad da smo tamo, među svjedocima tih događaja. Zauzmimo mjesto među apostolima na Posljednjoj večeri, kada im je Gospodin oprao noge i beskrajno nježno razgovarao s njima u najvećem trenutku utemeljenja svete euharistije. Zamislimo da smo jedan od trojice učenika koji su zaspali u Getsemanskome vrtu kada se Gospodin nadao da će mu se pridružiti u njegovoj beskrajnoj samoći; jedan od onih koji su čuli Petra kako se zaklinje da ne poznaje Isusa; jedan od onih koji je čuo lažno svjedočenje i izricanje presude i vidio kako je veliki svećenik na Isusove riječi razderao haljine; jedan iz gomile koji izvikuje smrtnu osudu i poslije promatra kako Isusa razapinju na križ. Stanimo među promatrače i promatrajmo Isusovo unakaženo ali tako plemenito lice, njegovu neizmjernu strpljivost…
Ako Gospodin ponekad dopusti da trpimo bolesti, patnje i muke koje su osobito teške i ozbiljne, pomoći će nam i utješit će nas razmatranje Kristove boli i Kristove muke. Donesimo odluku da ćemo u ovim danima koji prethode Kristovoj muci biti bliže Blaženoj Djevici i zamolimo je da nas nauči kako razmatrati trenutke u kojima je njezin Sin toliko trpio zbog nas.
Zamislimo ponekad da smo tamo, među svjedocima tih događaja. Zauzmimo mjesto među apostolima na Posljednjoj večeri, kada im je Gospodin oprao noge i beskrajno nježno razgovarao s njima u najvećem trenutku utemeljenja svete euharistije. Zamislimo da smo jedan od trojice učenika koji su zaspali u Getsemanskome vrtu kada se Gospodin nadao da će mu se pridružiti u njegovoj beskrajnoj samoći; jedan od onih koji su čuli Petra kako se zaklinje da ne poznaje Isusa; jedan od onih koji je čuo lažno svjedočenje i izricanje presude i vidio kako je veliki svećenik na Isusove riječi razderao haljine; jedan iz gomile koji izvikuje smrtnu osudu i poslije promatra kako Isusa razapinju na križ. Stanimo među promatrače i promatrajmo Isusovo unakaženo ali tako plemenito lice, njegovu neizmjernu strpljivost…
Ako Gospodin ponekad dopusti da trpimo bolesti, patnje i muke koje su osobito teške i ozbiljne, pomoći će nam i utješit će nas razmatranje Kristove boli i Kristove muke. Donesimo odluku da ćemo u ovim danima koji prethode Kristovoj muci biti bliže Blaženoj Djevici i zamolimo je da nas nauči kako razmatrati trenutke u kojima je njezin Sin toliko trpio zbog nas.