Proslava Božića u američkoj obitelji
Jedna američka djevojčica ovako je opisala proslavu Božića u svojoj obitelji:
23. XII. Još nikad nismo imali toliki božićni bor. Raste u vrtu pred kućom. Jučer smo ga bogato okitili. Ne pamtim kada smo na bor objesili toliko eketričnih žaruljica. Lani nam je ponestalo žice pa nam je bilo neugodno pred susjedima. Mama ne voli Božić. Mora pozvati djeda i baku koje ne trpi. Meni su dragi jer mi uvijek nešto poklone.
25. XII. Danas je jedini dan u godini kada idemo u crkvu. Mama ide samo zbog toga da je ne bi susjedi ogovarali. Nadam se da ću dobiti puno darova. Djed i baka željeli su da prvo pjevamo božićne pjesme. Mi nismo htjeli. Na TV je igrao film koji nismo htjeli nikako propustiti. A onda je počelo: tata mi je poklonio novi mobitel, od mame sam dobila torbicu za kozmetiku. Dobila sam i novaca. Na kraju je došla božićna guska. Ostalu večer proveli smo gledajući TV.
27. XII. Jutros je tata raskitio bor pred kućom. Mama i tata već su se pozvađali zbog toga. Poslijepodne djed i baka su otputovali. Moji su konačno odahnuli. Ja se nekako glupo osjećam. Tjednima sam se radovala Božiću, a sada je ostala samo neka čudna praznina. Razočarana sam. Ostaju mi samo pokloni.
Zar se Božić ne slavi zato što se Isus rodio? O tome se u našoj kući uopće ne govori. Važni su okićeni bor, darovi i guska.
Tata i mama ne vjeruju u Boga. Smiju li onda uopće slaviti Božić?
23. XII. Još nikad nismo imali toliki božićni bor. Raste u vrtu pred kućom. Jučer smo ga bogato okitili. Ne pamtim kada smo na bor objesili toliko eketričnih žaruljica. Lani nam je ponestalo žice pa nam je bilo neugodno pred susjedima. Mama ne voli Božić. Mora pozvati djeda i baku koje ne trpi. Meni su dragi jer mi uvijek nešto poklone.
25. XII. Danas je jedini dan u godini kada idemo u crkvu. Mama ide samo zbog toga da je ne bi susjedi ogovarali. Nadam se da ću dobiti puno darova. Djed i baka željeli su da prvo pjevamo božićne pjesme. Mi nismo htjeli. Na TV je igrao film koji nismo htjeli nikako propustiti. A onda je počelo: tata mi je poklonio novi mobitel, od mame sam dobila torbicu za kozmetiku. Dobila sam i novaca. Na kraju je došla božićna guska. Ostalu večer proveli smo gledajući TV.
27. XII. Jutros je tata raskitio bor pred kućom. Mama i tata već su se pozvađali zbog toga. Poslijepodne djed i baka su otputovali. Moji su konačno odahnuli. Ja se nekako glupo osjećam. Tjednima sam se radovala Božiću, a sada je ostala samo neka čudna praznina. Razočarana sam. Ostaju mi samo pokloni.
Zar se Božić ne slavi zato što se Isus rodio? O tome se u našoj kući uopće ne govori. Važni su okićeni bor, darovi i guska.
Tata i mama ne vjeruju u Boga. Smiju li onda uopće slaviti Božić?