Prijenos tijela don Radovana Jerkovića, svećenika i mučenika
Ove godine u sklopu proslave Blagdana Gospe Karmelske na Bagaloviću prenijet ćemo zemne ostatke svećenika-mučenika don Radovana Jerkovića u blizinu „ljetnog oltara“. Svečano misno slavlje u subotu 13. VII. 2013. u 19,00 sati predvodit će naš nadbiskup mons. Marin Barišić;
u Misnom slavlju pjevat će zduženi zborovi svih naših Župa.
u Misnom slavlju pjevat će zduženi zborovi svih naših Župa.
„Tu da počivam u sredini svoje Neretve, koju sam uvijek najviše ljubio i kojoj sam želio mnogo dobra učiniti“
Don Radovan Jerković rođen je 15. 9. 1900. u župi Bagalović. Kao 13-godišnjak stupio je u Splitsko sjemenište. Nakon gimnazijskih studija u Splitu, studira teologiju u Sarajevu i Mariboru. Zaređen je za svećenika u Sarajevu 5. 4. 1925.
Mladu Misu slavio je 14. 4. 1925. godine u rodnoj župi Bagalović; prvu svećeničku službu vršio je kao upravitelj župe Dobranje a od 1928. godine je kateheta u Metkoviću. Godine 1934. premješten je u Makarsku, a od 1937. ponovno djeluje u Metkoviću.Nakon dolaska komunista na vlast u jesen 1944. preuzima župu Opuzen kao zamjenik župnog upravitelja, s ovlastima za Komin, Rogotin, Desne i Slivno. Biskup ga 18. 11. 1944. imenuje vršiocem dužnosti dekana i istovremeno mu daje ovlasti generalnog vikara za neretvanski dekanat.
Već u srpnju 1945. biva osuđen na 5 godina prisilina rada. Kazna mu je poslije smanjena na 10 mjeseci. Izdržao ju je u logoru Stara Gradiška
Od 1. 11. 1946. obavlja službu župnika u Vranjicu. Njegov pastoralni rad i uspjeh, osobito među mladima smeta komunistima.
Na svetkovinu Srca Isusova, 16. 6. 1950. uhapšen je i odveden u istražni zatvor UDB-e u Splitu, gdje je 14. 8. 1950. mučen i ubijen. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na Bagaloviću 17. 8. 1950.
Don Rade je kod svih koji su ga poznavali ostavio uspomenu izvanredna svećenika, koga su vjernici svake dobi voljeli i duboko poštovali. Bio je izvrstan kateheta, rado slušan propovjednik, ljubitelj siromaha, skrbni posjetitelj bolesnih. Posebno je promicao pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. I upravo na blagdan Srca Isusova počela je njegova kalvarija na Katalinića brijegu u Splitu. Dok su ga vodili u zatvor izjavio je: „Nevin sam, i vodite me samo zato jer sam svećenik.“
I nakon njegove smrti Vranjičani su, i ne samo oni, bili i ostali uvjereni da je don Rade mučenik za vjeru. Preporučuje se vjernicima da mole od Gopodina milost po zagovoru ovoga Kristova svjedoka. Uslišenje tih molitava bio bi znak da Bog želi da njegov sluga bude i javno štovan u Crkvi kao svetac.
Ovim činom iskazujemo vjerničko poštovanje i pred oči vjerničke zajednice stavljamo lik ovog uzornog svećenika i svjedoka vjere, sina ove Župe i Neretvanskog kraja, koji je kao žrtva komunističkog progona krv svoju prolio zbog vjernosti Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi.
Mladu Misu slavio je 14. 4. 1925. godine u rodnoj župi Bagalović; prvu svećeničku službu vršio je kao upravitelj župe Dobranje a od 1928. godine je kateheta u Metkoviću. Godine 1934. premješten je u Makarsku, a od 1937. ponovno djeluje u Metkoviću.Nakon dolaska komunista na vlast u jesen 1944. preuzima župu Opuzen kao zamjenik župnog upravitelja, s ovlastima za Komin, Rogotin, Desne i Slivno. Biskup ga 18. 11. 1944. imenuje vršiocem dužnosti dekana i istovremeno mu daje ovlasti generalnog vikara za neretvanski dekanat.
Već u srpnju 1945. biva osuđen na 5 godina prisilina rada. Kazna mu je poslije smanjena na 10 mjeseci. Izdržao ju je u logoru Stara Gradiška
Od 1. 11. 1946. obavlja službu župnika u Vranjicu. Njegov pastoralni rad i uspjeh, osobito među mladima smeta komunistima.
Na svetkovinu Srca Isusova, 16. 6. 1950. uhapšen je i odveden u istražni zatvor UDB-e u Splitu, gdje je 14. 8. 1950. mučen i ubijen. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na Bagaloviću 17. 8. 1950.
Don Rade je kod svih koji su ga poznavali ostavio uspomenu izvanredna svećenika, koga su vjernici svake dobi voljeli i duboko poštovali. Bio je izvrstan kateheta, rado slušan propovjednik, ljubitelj siromaha, skrbni posjetitelj bolesnih. Posebno je promicao pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. I upravo na blagdan Srca Isusova počela je njegova kalvarija na Katalinića brijegu u Splitu. Dok su ga vodili u zatvor izjavio je: „Nevin sam, i vodite me samo zato jer sam svećenik.“
I nakon njegove smrti Vranjičani su, i ne samo oni, bili i ostali uvjereni da je don Rade mučenik za vjeru. Preporučuje se vjernicima da mole od Gopodina milost po zagovoru ovoga Kristova svjedoka. Uslišenje tih molitava bio bi znak da Bog želi da njegov sluga bude i javno štovan u Crkvi kao svetac.
Ovim činom iskazujemo vjerničko poštovanje i pred oči vjerničke zajednice stavljamo lik ovog uzornog svećenika i svjedoka vjere, sina ove Župe i Neretvanskog kraja, koji je kao žrtva komunističkog progona krv svoju prolio zbog vjernosti Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi.