Papa Franjo: Nema kršćanina bez Isusa
Nema kršćanina bez Isusa. A Isus nije tu ako kršćanin sluša zapovijedi koje ne vode Kristu ili ne dolaze od Krista. Papa Franjo, za vrijeme Mise u subotu 7. rujna, u Domu sv. Marte, inzistirao je na Kristovoj središnjosti. Također je upozorio kršćane da ne slijede privatne objave, jer je Objava – rekao je – završena s Kristom.
U jutarnjoj je homiliji Sveti Otac nastavio s razmatranjem koje je od prethodnoga dana, petka, 6. rujna, iznio iz čitanja u kojima je Isus predstavljen kao zaručnik Crkve. U evanđeoskom tekstu toga dana (Lk 6,1-5) pripovijeda se naime Isusova rasprava s farizejima, koji su kritizirali apostole zbog kršenja subotnjega odmora, trgajući i jedući klasje.
U ovom se odlomku, naglasio je Papa, Isus predstavlja kao nešto više nego jučer, „i kaže: Ja sam Gospodar, Gospodar i subote. Na drugom će mjestu reći: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Njegova je stožernost također i kršćaninova stožernost u pogledu mnogih stvari. Isus je središte, on je Gospodin“. To je definicija koju – primijetio je Papa – „ne razumijemo dobro“, jer je „nije lako razumjeti“. Ono što je sigurno jest to da Isus „jest Gospodin“ i onaj koji „ima moć, slavu, onaj koji ima pobjedu. On je jedini Gospodin.“
Navodeći iz Poslanice sv. Pavla Kološanima (1, 21-23), Sveti je Otac potom istaknuo da upravo apostol podsjeća da nas je Isus „ pomirio u svom ljudskom tijelu, po smrti, - pomirio nas je sve - da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne; da ostanete utemeljeni, stalni i nepoljuljani u vjeri“. Isus je, sažeo je Papa, središte koje nas preporađa i utemeljuje u vjeri. Umjesto toga „farizeji – nastavio je – stavljaju u središte svoje religioznosti tolike propise. A Isus im kaže: Nameću teret na ramena naroda.“
U jutarnjoj je homiliji Sveti Otac nastavio s razmatranjem koje je od prethodnoga dana, petka, 6. rujna, iznio iz čitanja u kojima je Isus predstavljen kao zaručnik Crkve. U evanđeoskom tekstu toga dana (Lk 6,1-5) pripovijeda se naime Isusova rasprava s farizejima, koji su kritizirali apostole zbog kršenja subotnjega odmora, trgajući i jedući klasje.
U ovom se odlomku, naglasio je Papa, Isus predstavlja kao nešto više nego jučer, „i kaže: Ja sam Gospodar, Gospodar i subote. Na drugom će mjestu reći: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Njegova je stožernost također i kršćaninova stožernost u pogledu mnogih stvari. Isus je središte, on je Gospodin“. To je definicija koju – primijetio je Papa – „ne razumijemo dobro“, jer je „nije lako razumjeti“. Ono što je sigurno jest to da Isus „jest Gospodin“ i onaj koji „ima moć, slavu, onaj koji ima pobjedu. On je jedini Gospodin.“
Navodeći iz Poslanice sv. Pavla Kološanima (1, 21-23), Sveti je Otac potom istaknuo da upravo apostol podsjeća da nas je Isus „ pomirio u svom ljudskom tijelu, po smrti, - pomirio nas je sve - da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne; da ostanete utemeljeni, stalni i nepoljuljani u vjeri“. Isus je, sažeo je Papa, središte koje nas preporađa i utemeljuje u vjeri. Umjesto toga „farizeji – nastavio je – stavljaju u središte svoje religioznosti tolike propise. A Isus im kaže: Nameću teret na ramena naroda.“
Ako Isus nije u središtu, rekao je Papa, onda „jesu druge stvari“. A danas „susrećemo tolike kršćana bez Krista, bez Isusa. Na primjer oni koji imaju farizejsku bolest, i to su kršćani koji svoju vjeru i svoju religioznost stavljaju u tolike propise: Ah, moram učiniti ovo, moram učiniti ono. Kršćani iz navike“: koji čine te stvari – objasnio je – jer ih moraju učiniti, ali zapravo „ne znaju zašto ih čine“.
Ali „gdje je Isus?“, upitao se papa Franjo. Potom je ovako nastavio: „Zapovijed je valjana ako dolazi od Isusa“. Postoje mnogi kršćani bez Krista, poput onih „koji traži samo pobožnosti, tolike pobožnosti, ali nema Isusa. A onda ti nešto nedostaje, brate! Nedostaje ti Isus. Ako te tvoje pobožnosti vode prema Isusu, onda je u redu. Ali ako ostaješ gdje jesi, onda nešto ne valja.“ |
Postoji zatim, nastavio je „još jedna skupina kršćana bez Krsta: oni koji traže stvari koje su pomalo rijetke, pomalo posebne, koji traže privatne objave“, iako je Objava zaključena s Novim Zavjetom. Sveti je Otac primijetio u tim kršćanima volju da idu „na spektakl objave, da čuju nove stvari“. Ali – tu im se otkriva poticaj pape Franje – „uzmi Evanđelje!“ Među kršćanima bez Krista, Papa je potom spomenuo „one koji namirišu dušu, ali nemaju vrlina, jer nemaju Isusa“.
Koje je, dakle, pravilo da se bude kršćanin s Kristom? I koji je „znak“ da je netko kršćanin s Kristom? Radi se – objasnio je Papa – o jednom „vrlo jednostavnom pravilu: vrijedno je samo ono što te vodi k Isus, i vrijedno je samo ono što dolazi od Isusa. Isus je središte, Gospodin, kao što on sam kaže“.
Stoga, ako nešto vodi ili dolazi Isusa, „samo naprijed“, potaknuo je Sveti Otac; ali ako ne dolazi ili ne vodi k Isusu, „onda je to pomalo pogibeljno“.
S obzirom na „znak“, rekao je: Jednostavan je znak onaj slijepca od rođenja, o kojemu govori Evanđelje po Ivanu u devetom poglavlju. Evanđelje kaže kako se prostro pred Isusom, kako bi mu se poklonio. Čovjek ili žena koji se klanjaju Isusu jesu kršćani s Isusom. Ali ako se ne uspijevaš klanjati Isusu, nešto ti nedostaje.“
Evo dakle „jednoga pravila i jednoga znaka“ zaključio je Papa. „Pravilo – rekao je – jest: dobar sam kršćanin, na putu sam dobra kršćanina ako činim ono što dolazi od Isusa ili što me vodi prema Isusu, jer on je u središtu. Znak je klanjanje pred Isusom, poklonstvena molitva pred Isusom“.
Koje je, dakle, pravilo da se bude kršćanin s Kristom? I koji je „znak“ da je netko kršćanin s Kristom? Radi se – objasnio je Papa – o jednom „vrlo jednostavnom pravilu: vrijedno je samo ono što te vodi k Isus, i vrijedno je samo ono što dolazi od Isusa. Isus je središte, Gospodin, kao što on sam kaže“.
Stoga, ako nešto vodi ili dolazi Isusa, „samo naprijed“, potaknuo je Sveti Otac; ali ako ne dolazi ili ne vodi k Isusu, „onda je to pomalo pogibeljno“.
S obzirom na „znak“, rekao je: Jednostavan je znak onaj slijepca od rođenja, o kojemu govori Evanđelje po Ivanu u devetom poglavlju. Evanđelje kaže kako se prostro pred Isusom, kako bi mu se poklonio. Čovjek ili žena koji se klanjaju Isusu jesu kršćani s Isusom. Ali ako se ne uspijevaš klanjati Isusu, nešto ti nedostaje.“
Evo dakle „jednoga pravila i jednoga znaka“ zaključio je Papa. „Pravilo – rekao je – jest: dobar sam kršćanin, na putu sam dobra kršćanina ako činim ono što dolazi od Isusa ili što me vodi prema Isusu, jer on je u središtu. Znak je klanjanje pred Isusom, poklonstvena molitva pred Isusom“.
/Prijevod: M. Glibić/