Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko:»Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« Riječ Gospodnja. „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“ Što označuju ova „uska vrata“? Zašto mnogi ne uspjevaju ući? Je li riječ o nekom prolazu pridržanu samo nekolicini izabranih? Ovaj način pitanja i razmišljanja Isusovih sugovornika još uvijek je aktualan: uvijek vreba napast da se prakticiranje vjere protumači kao izvor povlastica i sigurnosti. Kristova poruka usmjerena je upravo suprotno: svi mogu ući u život, ali za sve su vrata „uska“. Nema povlaštenih. Prelazak u vječni život otvoren je svima, no „uzak“ je jer je zahtjevan, iziskuje napor, odricanje, mrtvljenje vlastitog egoizma. (Benedikt XVI.)
Preuzmi liturgijski listić |