Raspored euharistijskih slavlja i
|
|
NEDJELJNO EVANĐELJE
/Iv. 2, 1-12/ U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.« Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. Riječ Gospodnja. |
Kriste Gospodine, ti si po znamenju pretvaranja vode u vino objavio učenicima svoje božanstvo i nagovjestio čas svoje otkupiteljske žrtve na križu.
Pomozi nam da snagom tvoga križa gradimo novi svijet te u zaručničkoj nadi iščekujemo tvoj slavni dolazak.
Amen!
'' Što god vam rekne, učinite! ''
Jedno od velikih mjesta uz Galilejsko more bila je Kana Galilejska, nedaleko od Nazareta. Siromašno mjesto. U jednim svatovima što su se slavili u Kani, među pozvanima našao se i sam Isus; pozvali su ga i došao je. Došao iz poštovanja, došao je svojom nazočnošću već sada posvetiti ženidbenu vezu, koju će kasnije podići na visinu sakramenta. Došao je pokazati da se čovjek smije veseliti.
Tu je blizu i Marija, što bi moglo značiti da im se ženio netko blizak. Svi se vesele, sve kako mora biti ... kad odjednom: Nema vina! Kakav slučaj! Popilo se ... i što sad? Sad je najvažnije da ne saznaju svi svatovi, mora se pronaći još vina, ali diskretno, bez znanja većine, jer to bi bila sramota domaćina. Pitanje je: kako se moglo dogoditi da nestane vina!? Domaćini su bili siromašni i nisu više mogli kupiti. Kupili su vina za najavljen broj gostiju, ali dogodilo se da ih je puno više došlo nego planirano.
Kako bi spasio situaciju, Isus pretvara vodu u vino. I to ne tek nešto malo, nego šest posuda, za koje kažu da je u svaku moglo stati stotinjak litara. Dakle, 600 do 700 litara dobrog vina ... nije loše.
Današnje Isusovo čudo, učinjeno u Kani Galilejskoj, prvo je u nizu Isusovih čuda. Vino koje Isus u Kani stvara iz obične vode zapravo predstavlja svu životnu sreću koju jedino Bog može čovjeku dati. To vino zove se VJERA. To vino, sjetimo se, bilo je bolje i ukusnije od staroga, odnosno nama veće sreće od one koju dobivamo napajajući se na izvoru vjere. Nije važno vino; važan je znak. Znak koji vodi prema vjeri u Boga. Zato nam se i daje način: '' Činite sve što vam kaže i bit će dobro ... '' To nam danas poručuje Marija.
Marija, majka Gospodinova, bila je, kao i većina žena, blizu kuhinje, vjerovatno je pomagala oko posluživanja i tako primjetila problem. Dakle, već na početku Isusovog djelovanja vidimo da je Majka Marija uvijek tu negdje prisutna, uvijek gleda tko je u potrebi i upozorava svoga Sina: ''Vina nemaju! '' Potom nastupa On, Isus, njezin Sin. I što kaže? '' Ma pusti me, nemoj ti meni govoriti što ću ja, kada ću i kako nastupiti ... '' Ali ipak, poslušan Majci, pomaže domaćinima. Stvara vino iz vode i pokazuje nebeski znak. Gozba se nastavlja, svi su sretni i čak zadovoljniji vinom nego prije.
Mora nam biti jasno da nije Isusov cilj bio napiti svatove - što bi se lako moglo dogoditi ut toliku količinu dobrog vina. Jednako tako, nije njegov cilj bio neposluh majci - što bi se možda moglo zaključiti iz suprostavljanja majčinoj volji. Naglasak je zapravo na nečemu drugomu, do sada nepoznatom - na pokazivanju slave. Prvim znamenjem Isus pokazuje svoju slavu i po prvi puta svi prisutni povjerovaše u njega.
To je bio cilj - PROBUDITI VJERU; a to je moguće samo čudom. Takvi smo mi ljudi, a Bog to zna - želimo vidjeti znak, želimo vidjeti čudo, sigurno kako će to sve promjeniti i dovesti nas na put vjere! Kako da ne! Kad čovjek posvjedoči jednom čudu, tada uvijek teži za još. Uskoro mu ništa ''normalno'' nije važno, uskoro mu mirno prakticiranje vjere nije dovoljno i konačno, svoju vjeru hrani i napaja senzacijama i nesvakidašnjim događanjima.
SVETA MISA - Gozba Jaganjčeva: to je ona gozba na koju Bog sve nas poziva, nema veće i ljepše senzacije, a ponekad nam je tako teška. Očito smo mi nešto posebno u Božjem planu, očito smo mi njegovi najbliži i najdraži, jer na svadbu se poziva samo takve. Ipak, toliki neće doći - zbog posla, društva, hobija, odmora ... kažu: '' IMA PAMETNIJIH STVARI! ''
Na žalost, to je samo znak, koliko nam Bog znači! Ipak, što god ljudi govorili, i kako se god ponašali, jedno je sigurno: Kad nam je Bog potreban zovemo ga i vapijemo za njim, a kad nije kao da ne postoji. SAMO JE PITANJE KADA ĆE NAMA NESTATI VINA!!!
/www.gospa.brze.pomoći-Sl.Brod/
Tu je blizu i Marija, što bi moglo značiti da im se ženio netko blizak. Svi se vesele, sve kako mora biti ... kad odjednom: Nema vina! Kakav slučaj! Popilo se ... i što sad? Sad je najvažnije da ne saznaju svi svatovi, mora se pronaći još vina, ali diskretno, bez znanja većine, jer to bi bila sramota domaćina. Pitanje je: kako se moglo dogoditi da nestane vina!? Domaćini su bili siromašni i nisu više mogli kupiti. Kupili su vina za najavljen broj gostiju, ali dogodilo se da ih je puno više došlo nego planirano.
Kako bi spasio situaciju, Isus pretvara vodu u vino. I to ne tek nešto malo, nego šest posuda, za koje kažu da je u svaku moglo stati stotinjak litara. Dakle, 600 do 700 litara dobrog vina ... nije loše.
Današnje Isusovo čudo, učinjeno u Kani Galilejskoj, prvo je u nizu Isusovih čuda. Vino koje Isus u Kani stvara iz obične vode zapravo predstavlja svu životnu sreću koju jedino Bog može čovjeku dati. To vino zove se VJERA. To vino, sjetimo se, bilo je bolje i ukusnije od staroga, odnosno nama veće sreće od one koju dobivamo napajajući se na izvoru vjere. Nije važno vino; važan je znak. Znak koji vodi prema vjeri u Boga. Zato nam se i daje način: '' Činite sve što vam kaže i bit će dobro ... '' To nam danas poručuje Marija.
Marija, majka Gospodinova, bila je, kao i većina žena, blizu kuhinje, vjerovatno je pomagala oko posluživanja i tako primjetila problem. Dakle, već na početku Isusovog djelovanja vidimo da je Majka Marija uvijek tu negdje prisutna, uvijek gleda tko je u potrebi i upozorava svoga Sina: ''Vina nemaju! '' Potom nastupa On, Isus, njezin Sin. I što kaže? '' Ma pusti me, nemoj ti meni govoriti što ću ja, kada ću i kako nastupiti ... '' Ali ipak, poslušan Majci, pomaže domaćinima. Stvara vino iz vode i pokazuje nebeski znak. Gozba se nastavlja, svi su sretni i čak zadovoljniji vinom nego prije.
Mora nam biti jasno da nije Isusov cilj bio napiti svatove - što bi se lako moglo dogoditi ut toliku količinu dobrog vina. Jednako tako, nije njegov cilj bio neposluh majci - što bi se možda moglo zaključiti iz suprostavljanja majčinoj volji. Naglasak je zapravo na nečemu drugomu, do sada nepoznatom - na pokazivanju slave. Prvim znamenjem Isus pokazuje svoju slavu i po prvi puta svi prisutni povjerovaše u njega.
To je bio cilj - PROBUDITI VJERU; a to je moguće samo čudom. Takvi smo mi ljudi, a Bog to zna - želimo vidjeti znak, želimo vidjeti čudo, sigurno kako će to sve promjeniti i dovesti nas na put vjere! Kako da ne! Kad čovjek posvjedoči jednom čudu, tada uvijek teži za još. Uskoro mu ništa ''normalno'' nije važno, uskoro mu mirno prakticiranje vjere nije dovoljno i konačno, svoju vjeru hrani i napaja senzacijama i nesvakidašnjim događanjima.
SVETA MISA - Gozba Jaganjčeva: to je ona gozba na koju Bog sve nas poziva, nema veće i ljepše senzacije, a ponekad nam je tako teška. Očito smo mi nešto posebno u Božjem planu, očito smo mi njegovi najbliži i najdraži, jer na svadbu se poziva samo takve. Ipak, toliki neće doći - zbog posla, društva, hobija, odmora ... kažu: '' IMA PAMETNIJIH STVARI! ''
Na žalost, to je samo znak, koliko nam Bog znači! Ipak, što god ljudi govorili, i kako se god ponašali, jedno je sigurno: Kad nam je Bog potreban zovemo ga i vapijemo za njim, a kad nije kao da ne postoji. SAMO JE PITANJE KADA ĆE NAMA NESTATI VINA!!!
/www.gospa.brze.pomoći-Sl.Brod/