Ne boj se!
Znate li koja se zapovijed najviše puta ponavlja u Bibliji? Iznova i iznova, ova zapovijed pojavljuje se više od bilo koje druge. Možete li pogoditi koja je to?
NE BOJ SE!!!
Nije "Primite milost." Nije "Podijelite evanđelje sa strancima." Nije "Ne sagriješi."
Već NE BOJ SE. Zašto? Jer strah je briljantan.
Svi mi se svakodnevno suočavamo s nekim svojim strahovima. Strah nam stvara probleme, jer nas uvjerava u ''istine'' o nama samima i drugima. Blokira nas u ostvarivanju Božjeg plana i sprječava razvoj snova koje nam je Bog usadio u srce. Taj glas straha ti svakodnevno govori: ''Nisi sposoban. Ne možeš ti to. Premlad si. Trebaš više vremena i mudrosti.'' Ne slušaj taj lažljivi glas straha. Poslušaj Isusovo NE BOJ SE!
Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti. Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni. Naša nas svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega.Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“ No zapravo biste se trebali upitati: „Tko ste da to ne biste bili?“
Vi ste dijete Božje. To što glumite da ste beznačajni? Rođeni smo da bismo očitovali slavu Božju koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto. Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge.
No osim ovog straha, postoji još jedan, koji je bio zahvatio žene na grobu, kako nam svjedoči Evanđelist. One su se pobojale praznoga groba i ukazanja koje su vidjele u grobu, jer kad uđoše preplašiše se. To novo iskustvo bilo je iskustvo života koje ih je hrabrilo: NE BOJTE SE!! A isto tako i dalo im poslanje: Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! No to ih je još više prestrašilo nego onaj strah od susreta s grobnom pločom, s kojom se svaki čovjek neminovno pomiri. Zato su, izišavši, stale bježati od groba, jer ih je spopao strah i trepet, te u prvi mah nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu. Bojahu se novog života koji je stajo pred njima u sasvim posebnom obliku, dotad neviđenom.
A dok razmišljamo o pobjedi Uskrsloga nad smrću, dopustimo mu da otkloni od nas i strah od života, jer taj strah nas vodi u sigurnu smrt. Kao što ga je svjetlom svoga uskrsnuća mogao odagnati u ženama koje su došle na grob, te su se postupno morale osloboditi straha od života koji su susreli u njegovu grobu, tako se i mi dopustimo Gospodinu da u nama razbije strah od života svojim uskrsnućem. Kao što ni one nisu znale što misliti o svemu tome, te su u prvi mah pobjegle s groba, tako i mi smrt prihvaćamo kao sigurnu istinu, ali se strašimo vjerovati u uskrsnuće i u poruku koju daje nama.
Neka Uskrsli, dajući nam nadu i snagu uskrsnuća, razbije stoga u nama strah od smrti i strah od života. Radujmo se i njegovom nepobjedivom snagom otkotrljajmo svaki kamen koji nam zatvara perspektivu života, a napose onaj sporni kamen spoticanja koji strahom muči svaku ljudsku dušu. Kličimo i radujmo se, jer po njegovoj uskrsnoj pobjedi nema više ni tuge ni straha, ni smrti ni mraka, nego postoji samo život koji nema kraja i u kojem ćemo ga hvaliti, zajedno s Ocem i Duhom Svetim, po sve vijeke vijeka. Amen.
NE BOJ SE!!!
Nije "Primite milost." Nije "Podijelite evanđelje sa strancima." Nije "Ne sagriješi."
Već NE BOJ SE. Zašto? Jer strah je briljantan.
Svi mi se svakodnevno suočavamo s nekim svojim strahovima. Strah nam stvara probleme, jer nas uvjerava u ''istine'' o nama samima i drugima. Blokira nas u ostvarivanju Božjeg plana i sprječava razvoj snova koje nam je Bog usadio u srce. Taj glas straha ti svakodnevno govori: ''Nisi sposoban. Ne možeš ti to. Premlad si. Trebaš više vremena i mudrosti.'' Ne slušaj taj lažljivi glas straha. Poslušaj Isusovo NE BOJ SE!
Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti. Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni. Naša nas svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega.Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“ No zapravo biste se trebali upitati: „Tko ste da to ne biste bili?“
Vi ste dijete Božje. To što glumite da ste beznačajni? Rođeni smo da bismo očitovali slavu Božju koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto. Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge.
No osim ovog straha, postoji još jedan, koji je bio zahvatio žene na grobu, kako nam svjedoči Evanđelist. One su se pobojale praznoga groba i ukazanja koje su vidjele u grobu, jer kad uđoše preplašiše se. To novo iskustvo bilo je iskustvo života koje ih je hrabrilo: NE BOJTE SE!! A isto tako i dalo im poslanje: Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! No to ih je još više prestrašilo nego onaj strah od susreta s grobnom pločom, s kojom se svaki čovjek neminovno pomiri. Zato su, izišavši, stale bježati od groba, jer ih je spopao strah i trepet, te u prvi mah nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu. Bojahu se novog života koji je stajo pred njima u sasvim posebnom obliku, dotad neviđenom.
A dok razmišljamo o pobjedi Uskrsloga nad smrću, dopustimo mu da otkloni od nas i strah od života, jer taj strah nas vodi u sigurnu smrt. Kao što ga je svjetlom svoga uskrsnuća mogao odagnati u ženama koje su došle na grob, te su se postupno morale osloboditi straha od života koji su susreli u njegovu grobu, tako se i mi dopustimo Gospodinu da u nama razbije strah od života svojim uskrsnućem. Kao što ni one nisu znale što misliti o svemu tome, te su u prvi mah pobjegle s groba, tako i mi smrt prihvaćamo kao sigurnu istinu, ali se strašimo vjerovati u uskrsnuće i u poruku koju daje nama.
Neka Uskrsli, dajući nam nadu i snagu uskrsnuća, razbije stoga u nama strah od smrti i strah od života. Radujmo se i njegovom nepobjedivom snagom otkotrljajmo svaki kamen koji nam zatvara perspektivu života, a napose onaj sporni kamen spoticanja koji strahom muči svaku ljudsku dušu. Kličimo i radujmo se, jer po njegovoj uskrsnoj pobjedi nema više ni tuge ni straha, ni smrti ni mraka, nego postoji samo život koji nema kraja i u kojem ćemo ga hvaliti, zajedno s Ocem i Duhom Svetim, po sve vijeke vijeka. Amen.