Krizma
Nikola se upisao kao pripravnik za krizmu u svojoj župi, ali nije dolazio na vjeronauk. Župnik je mislio, dolazit će kao i drugi, ali ne. Njega nema nikako. Najprije je upozorio roditelje da se neće moći krizmati ako ne bude dolazio redovito na vjeronauk i da na to pripaze. Oni nisu za to marili, jer i sami nisu držali do svete Mise ni do krizme. Nedjelja je njima značila samo spavanje, društvo, izlet, lov ... A krizma je bila samo običaj koji treba 'obaviti' i gotovo. Stoga dijete nije dolazilo na Misu niti na vjeronauk. Čak ga nisu nu upisali na vjeronauk u školi. Što će mu to? - govorili su, da se dijete opterećuje besmislicama.
- Što će mu dva vjeronauka, za Boga miloga, zar jedan nije dosta!?
Ova djeca će nam izludit zbog vjeronauka. Redovito se protiv vjeronauka i Mise bune oni roditelji čija djeca uopće ne dolazi ni na jedno ni na drugo.
Kako je krizmanik Nikola ustrajao u nedolascima, župnik je ponovo upozorio roditelje da se neće moći krizmati ako ne bude dolazio. Ne, ako ne bude znao, nego ako ne bude dolazio. Ali roditeljima to nije ništa značilo. Samo su po župi govorili: - Krizmat će se on. Ta jesu li svi krizmani. Tko je to ostao nekrizman?
Kad je bilo mjesec dana prije krizme, župnik je službeno prozvao roditelje i obavijestio ih da njihov Nikola više nije kandidat za ovogodišnju krizmu. Neka se pobrinu da redovito dolazi kako bi se mogao krizmati iduće godine. Tada je otac planuo: - E, da znate, krizmat će se on! Ako neće u ovoj župi, hoće u drugoj. Neći ćemo mi njemu normalnog župnika. E da znate on će se krizmati pa makar morao ići na kraj svijeta.
Istoga dana ode otac ljutit u jednu drugu župu u blizini, ne baš na kraj svijeta, i zamoli župnika da mu primi dijete za krizmu jer njegov 'ludi' župnik to neće.
- Najprije mi trebate donijeti od vašeg župnika potvrdu da je vaš sin išao redovito na vjeronauk. - mirno je rekao svećenik.
- Kakvu potvrdu! Ta zna 'Očenaš' ko iz topa. Ta je li ga baba naučila 'Anđele, čuvaru mili' , ta, niste vi. Što će mu išta više?
- Za krizmu treba malo više od molitve, prijatelju dragi ...
Ljutiti otac sjede u auto i krene u drugu župu. I tu je župnik tražio potvrdu da je dijete pohađalo vjeronauk, zatim ode u treću pa četvrtu, ali bez uspjeha. Eto dva-tri puta je otišao na 'kraj svijeta' i ništa nija postigao. Što je sa današnjim svećenicima, ima li ijedan normalan!? Kao da su svi poludjeli. - ljutito je govorio otac.
Onda ode u petu župu župniku i odluči mi reći istini i zamoliti ga onako ljudski i prijateljski da primi maloga za krizmu.
- Velečasni, molim vas, razumite me. Pa, znate koja će to biti sramota za mene i moju obitelj. Zakazao sam restoran ima pola godine za 200 gostiju, odijelo sam specialno naručio iz Italije, naručio grupu iz Zagreba da mu svira, kum stiže iz Berlina avionom samo za ovu zgodu, a za navečer sam naručio disko grupu iz Splita da smu sa društvom bude kako treba... pa molim vas, ako me razumijete...
- Prijatelju, to što si sada rekao prava je sramota. Da si se ti cijelu godinu brinuo samo za grupu, kuma, cipele, odijelo, restoran ... a ne za vjeronauk i krizmu. Sve si brižno organizirao, samo ti je ono najbitnije falilo, a to je vjeronauk.
Tvoj se sin krizma, prima Duha Svetoga. Ti si se za sve pobrinuo , samo ne za Njega. Njega, koji je u cijeloj ovoj priči najbitniji, pravi Domaćin, ti si ga potpuno isključio i ignorirao. Je li to za tebe normalno?
Nikola se te godine nije krizmao. Je li otac išta od ovoga shvatio, veliko je pitanje. Je li počeo drugačije razmišljati o Duhu Svetomu i sakramentima? Hoće li dogodine stravi se drugačije posložiti ili će samo žaliti što mu je propala janjetina, pivo, restoran...
Baš je prava sramota kako neki naši katolički roditelji shvaćaju svetu krizmu, premda svećenici upozoravaju da tako ne valja.
Ako župnik počne upozoravati da dijete treba dolaziti i treba nešto znati, po župi počnu pričati o 'ludom' župniku koji tjera djecu. I svatko im kriv, samo oni pravi, a djeca koja redovito dolaze i marljivo se spremaju za krizmu luda, a njihova koja niti ne dolaze - pametna.
Kad dođe krizma, onda se počnu strašno brinuti za kuma i kumu. Opet zaborave Duha Svetoga. A kuma traže roditelji, ne dijete. Jer, što dijete zna što je kum. Kum se traži po Njemačkoj i ostalim zemljama, jer ako je u našoj župi sve je to nekakva 'sitnež'. Ako je kum kojim slučajem iz naših krajeva, onda nije bitno na bude duboke vjerej, nego dubokog đžepa pa da malome može kupiti barem skuter. Što će ti kum koji tu kupi Bibliju ili pak neki molitvenik.
Na krizmi jedan broj kuma ili čak krizmanika naprave od sebe ruglo: dođu polugole, premazane, naštiklane .. Vlastiti župnik ih ne može prepoznati.
Gdje je tu, molim vas, Duh Sveti?
Što za nas krizma uopće znači: običaji, tradicija, modna revija!? Hoćemo li jednom Duhu Svetomu osigurati mjesto koje mu zaista pripada u našem životu ili ćemo se zabavljati oko banalnih stvari koje nam odnesu i vrijeme i novac, a da ne govorim o tome koliku nam duhovnu štetu nam nanose i koliko nas, kao vjernike, degradiraju.
- Što će mu dva vjeronauka, za Boga miloga, zar jedan nije dosta!?
Ova djeca će nam izludit zbog vjeronauka. Redovito se protiv vjeronauka i Mise bune oni roditelji čija djeca uopće ne dolazi ni na jedno ni na drugo.
Kako je krizmanik Nikola ustrajao u nedolascima, župnik je ponovo upozorio roditelje da se neće moći krizmati ako ne bude dolazio. Ne, ako ne bude znao, nego ako ne bude dolazio. Ali roditeljima to nije ništa značilo. Samo su po župi govorili: - Krizmat će se on. Ta jesu li svi krizmani. Tko je to ostao nekrizman?
Kad je bilo mjesec dana prije krizme, župnik je službeno prozvao roditelje i obavijestio ih da njihov Nikola više nije kandidat za ovogodišnju krizmu. Neka se pobrinu da redovito dolazi kako bi se mogao krizmati iduće godine. Tada je otac planuo: - E, da znate, krizmat će se on! Ako neće u ovoj župi, hoće u drugoj. Neći ćemo mi njemu normalnog župnika. E da znate on će se krizmati pa makar morao ići na kraj svijeta.
Istoga dana ode otac ljutit u jednu drugu župu u blizini, ne baš na kraj svijeta, i zamoli župnika da mu primi dijete za krizmu jer njegov 'ludi' župnik to neće.
- Najprije mi trebate donijeti od vašeg župnika potvrdu da je vaš sin išao redovito na vjeronauk. - mirno je rekao svećenik.
- Kakvu potvrdu! Ta zna 'Očenaš' ko iz topa. Ta je li ga baba naučila 'Anđele, čuvaru mili' , ta, niste vi. Što će mu išta više?
- Za krizmu treba malo više od molitve, prijatelju dragi ...
Ljutiti otac sjede u auto i krene u drugu župu. I tu je župnik tražio potvrdu da je dijete pohađalo vjeronauk, zatim ode u treću pa četvrtu, ali bez uspjeha. Eto dva-tri puta je otišao na 'kraj svijeta' i ništa nija postigao. Što je sa današnjim svećenicima, ima li ijedan normalan!? Kao da su svi poludjeli. - ljutito je govorio otac.
Onda ode u petu župu župniku i odluči mi reći istini i zamoliti ga onako ljudski i prijateljski da primi maloga za krizmu.
- Velečasni, molim vas, razumite me. Pa, znate koja će to biti sramota za mene i moju obitelj. Zakazao sam restoran ima pola godine za 200 gostiju, odijelo sam specialno naručio iz Italije, naručio grupu iz Zagreba da mu svira, kum stiže iz Berlina avionom samo za ovu zgodu, a za navečer sam naručio disko grupu iz Splita da smu sa društvom bude kako treba... pa molim vas, ako me razumijete...
- Prijatelju, to što si sada rekao prava je sramota. Da si se ti cijelu godinu brinuo samo za grupu, kuma, cipele, odijelo, restoran ... a ne za vjeronauk i krizmu. Sve si brižno organizirao, samo ti je ono najbitnije falilo, a to je vjeronauk.
Tvoj se sin krizma, prima Duha Svetoga. Ti si se za sve pobrinuo , samo ne za Njega. Njega, koji je u cijeloj ovoj priči najbitniji, pravi Domaćin, ti si ga potpuno isključio i ignorirao. Je li to za tebe normalno?
Nikola se te godine nije krizmao. Je li otac išta od ovoga shvatio, veliko je pitanje. Je li počeo drugačije razmišljati o Duhu Svetomu i sakramentima? Hoće li dogodine stravi se drugačije posložiti ili će samo žaliti što mu je propala janjetina, pivo, restoran...
Baš je prava sramota kako neki naši katolički roditelji shvaćaju svetu krizmu, premda svećenici upozoravaju da tako ne valja.
Ako župnik počne upozoravati da dijete treba dolaziti i treba nešto znati, po župi počnu pričati o 'ludom' župniku koji tjera djecu. I svatko im kriv, samo oni pravi, a djeca koja redovito dolaze i marljivo se spremaju za krizmu luda, a njihova koja niti ne dolaze - pametna.
Kad dođe krizma, onda se počnu strašno brinuti za kuma i kumu. Opet zaborave Duha Svetoga. A kuma traže roditelji, ne dijete. Jer, što dijete zna što je kum. Kum se traži po Njemačkoj i ostalim zemljama, jer ako je u našoj župi sve je to nekakva 'sitnež'. Ako je kum kojim slučajem iz naših krajeva, onda nije bitno na bude duboke vjerej, nego dubokog đžepa pa da malome može kupiti barem skuter. Što će ti kum koji tu kupi Bibliju ili pak neki molitvenik.
Na krizmi jedan broj kuma ili čak krizmanika naprave od sebe ruglo: dođu polugole, premazane, naštiklane .. Vlastiti župnik ih ne može prepoznati.
Gdje je tu, molim vas, Duh Sveti?
Što za nas krizma uopće znači: običaji, tradicija, modna revija!? Hoćemo li jednom Duhu Svetomu osigurati mjesto koje mu zaista pripada u našem životu ili ćemo se zabavljati oko banalnih stvari koje nam odnesu i vrijeme i novac, a da ne govorim o tome koliku nam duhovnu štetu nam nanose i koliko nas, kao vjernike, degradiraju.