Ja nisam sam, Otac je sa mnom
Najveći Božji dar je - On sam. Taj dar dolazi nakon što odlučimo prodati sve i za dobiveni novac kupiti dragulj koji smo pronašli na njivi. Prodati znači potisnuti na drugo mjesto. Prodati sve znači osloboditi prvo mjesto u svom životu za Boga. Tek kad ga stavimo na prvo mjesto u svojem životu, primjećujemo njegovu neprestanu prisutnost.
Imao je Isus teških trenutaka u životu. U posljednjim danima njegova zemaljskog života, umnožile su se podvale i napadi Židova koji nisu Isusa prihvaćali. Često je izgledalo kao da je okružen samo onima koji ga hvataju u riječi i koji mu rade o glavi. Nije čudno da se čovjek u takvoj situaciji može osjetiti sam, bez ikoga.
A svima je potrebna podrška i ljubav. Ipak, Isus tvrdi da nikad nije sam. I u mnoštvu onih koji ga ne vole, on se ne osjeća ostavljenim. Doduše, i on je osjetljiv na ljudsku prisutnost, na blizinu prijatelja. U trenutku agonije u Maslinskom vrtu, molit će svoje učenike da ostanu uz njega. Želio je imati uza se prijatelje. Oni neće moći ništa pomoći, ali je ipak važan osjećaj da netko suosjeća, da je blizu.
Učenici nisu mogli osigurati budnu prisutnost, zaspali su i ostavili Isusa sama. Jednako će se Isus naći sam u susretu sa ženom koju su mu doveli pod optužbom da su je zatekli u preljubu. Tužitelji su se povukli, pobjegli sa pozornice. Međutim, Isusova sigurnost i mir ne počivaju na ljudskim garancijama. Isus je miran jer osjeća blizinu svog nebeskog Oca. Tvrdi da nije sam jer je s njime njegov Otac. Živi u toj sigurnosti, potpuno se podlaže Očevoj volji i živi od Njegove ljubavi. Isus nigdje i nikada nije sam. Pa ni u času teškog usklika s križa: '' Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'' U tom uskliku otkrivamo tajnu otkupiteljske Isusove muke kojom prihvaća na sebe prokletstvo grijeha koje prijeti čovjeku grešniku vječnom odbačenošću od Boga.
Isus nije sam. Mirno počiva u lađici u oluji na moru dok njegovi učenici u panici žele buditi svog Učitelja. Isus vjeruje Ocu i njegovoj blizini i dobroti u času dok ga s punim povjerenjem slavi nad Lazarovim grobom siguran da će ga uslišati.
Isus nije sam u mnoštvu svojih neprijatelja koji misle da vladaju situacijom i da mogu ugroziti Isusov zemaljski život. Isus osjeća neizrecivu prisutnost Onoga koji se objavljivao u povijesti spasenja kao Bog prisutni, kao Prisutnik među ljudima.
Isus je i nama donio kao otkupiteljski dar istu Očevu ljubav. Ni mi više nigdje nismo sami. Otac naš je sa nama.
Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
/2Kor 13, 11-13/
Imao je Isus teških trenutaka u životu. U posljednjim danima njegova zemaljskog života, umnožile su se podvale i napadi Židova koji nisu Isusa prihvaćali. Često je izgledalo kao da je okružen samo onima koji ga hvataju u riječi i koji mu rade o glavi. Nije čudno da se čovjek u takvoj situaciji može osjetiti sam, bez ikoga.
A svima je potrebna podrška i ljubav. Ipak, Isus tvrdi da nikad nije sam. I u mnoštvu onih koji ga ne vole, on se ne osjeća ostavljenim. Doduše, i on je osjetljiv na ljudsku prisutnost, na blizinu prijatelja. U trenutku agonije u Maslinskom vrtu, molit će svoje učenike da ostanu uz njega. Želio je imati uza se prijatelje. Oni neće moći ništa pomoći, ali je ipak važan osjećaj da netko suosjeća, da je blizu.
Učenici nisu mogli osigurati budnu prisutnost, zaspali su i ostavili Isusa sama. Jednako će se Isus naći sam u susretu sa ženom koju su mu doveli pod optužbom da su je zatekli u preljubu. Tužitelji su se povukli, pobjegli sa pozornice. Međutim, Isusova sigurnost i mir ne počivaju na ljudskim garancijama. Isus je miran jer osjeća blizinu svog nebeskog Oca. Tvrdi da nije sam jer je s njime njegov Otac. Živi u toj sigurnosti, potpuno se podlaže Očevoj volji i živi od Njegove ljubavi. Isus nigdje i nikada nije sam. Pa ni u času teškog usklika s križa: '' Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'' U tom uskliku otkrivamo tajnu otkupiteljske Isusove muke kojom prihvaća na sebe prokletstvo grijeha koje prijeti čovjeku grešniku vječnom odbačenošću od Boga.
Isus nije sam. Mirno počiva u lađici u oluji na moru dok njegovi učenici u panici žele buditi svog Učitelja. Isus vjeruje Ocu i njegovoj blizini i dobroti u času dok ga s punim povjerenjem slavi nad Lazarovim grobom siguran da će ga uslišati.
Isus nije sam u mnoštvu svojih neprijatelja koji misle da vladaju situacijom i da mogu ugroziti Isusov zemaljski život. Isus osjeća neizrecivu prisutnost Onoga koji se objavljivao u povijesti spasenja kao Bog prisutni, kao Prisutnik među ljudima.
Isus je i nama donio kao otkupiteljski dar istu Očevu ljubav. Ni mi više nigdje nismo sami. Otac naš je sa nama.
Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
/2Kor 13, 11-13/