Isusov rođendan
Zašto slavimo rođendan? Jesmo li se ikada zapitali zašto je baš taj dan toliko bitan u životu? Zašto ne slavimo prvu izgovorenu riječ, prvi korak, prvi mliječni zub? Prvi dan škole? Prvu jedinicu ili peticu u školi? Zašto ne slavimo imendan? Dan krštenja? To ne znamo ili? Ništa od toga, samo rođendan pamtimo i slavimo. Pogotovo mala dijeca. Što su nam osobe draže i bliže to je mogućnost znanja točnoga dana rođendana veća. Npr. gotovo nitko od nas ne zna, dok čitamo ovo, kad se rodio Michael Schumacher, Lionel Messi, Niko Kovač... Sužavamo krug: rođendan mog gradonačelnika, vozača autobusa do radnoga mjesta ili škole, susjeda. Sve do sada nula bodova, je li tako?
Kad se vratimo u najuži krug: rođendan oca, majke, brata, sestre, prijatelja - to znamo ili bi trebali znati. Ima jedan rođendan koji je svima drag i svima poznat, a to je Isusov rođendan.
Možda upravo zbog toga što je Bog poslao svog Sina jedinca na zemlju, za nas, da se rodi kao čovjek, u ljudskim uvjetima. Ovaj nas rođendan podsjeća da ne zaboravimo da se isplati biti čovjek! Isusovim dolaskom to nam je Bog potvrdio, jer Njegovim rođendanom slavimo novu nadu, radost, svjetlost, pobjedu. Slavimo Boga i kličemo: kako je lijepo biti čovjek!
Šro ja sa svojim rođendanom slavim? Kad odu svi dragi gosti i prijatelji, sjećam li se uopće što sam slavio (koliko sam popio)? Jedno je sigurno: obilježen je rođendan i piše se jedna godina više.
Poklon je sastavni dio rođendanskog slalja. Kakvi su naši darovi i pokloni? Vjerujem, što ti je osoba bliža i dar ti je draži, s više ljubavi ''upakiran''. Nažalost, mi često gledamo više ono što smo dobili nego nečju pažnju, ljubav, dobrotu, sjećanje. Svi smo nešto u životu dobili na dar. Netko je dobio smiješak koji nikad neće zaboraviti, netko je dobio korisnu knjigu, netko bocu žestokog pića, netko parfem, bombonjeru, sliku, pametni mobitel, računalo, netko možda auto pa čak neki stan ili kuću. Uostalom, taj dar ne mora biti materijalne naravi, može biti dar od Boga, muž, žena, dijete, prijatelj, dobar susjed itd. Dobiti mnogo poklona i čestitki za rođendan, osjetiti se posebnim i važnim - poseban je osjećaj svakomu čovjeku. Zašto i Isusov rođendan ne bi bio poseban osjećaj svakomu čovjeku?!
Na taj rođendan sebe staviti u ''drugi plan''. Prekrasna nam priča ocrtava našu ljudsku i vjersku stranu priprema za Božić.
'' Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sveokićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
P.s. znaj da te neizmjerno volim. ''
Neka Isusov rođendan bude zabilježen i slavljen u mome životu, a ne samo u kalendaru. Možda se potrudim Isusu nešto pokloniti. Ako to bude ono što me udaljuje od njega - to će Mu biti najdraži dan - moji grijesi, po sakramentu ispovijedi. Svojim ću ga darom iznenaditi i učiniti radosnim, sjetiti se kako ja budem sretan kad me se netko sjeti za rođendan, kad mi nešto daruje.
Bog je jednom davno došao u prljavu štalu naše ljudske povijesti. Dopustimo mu da se ponovno rodi u našoj štali vlastitoga života. Bog je pripremio dar oproštenja, na meni je doći i donijeti dar moga života. Dragim se ljudima odazovemo, dođemo i na slavlju sudjelujemo. Odazovimo se i Isusovu pozivu i Njegovu rođendanu. I ne zaboravimo na ''dar'' za Isusov rođendan!
Kad se vratimo u najuži krug: rođendan oca, majke, brata, sestre, prijatelja - to znamo ili bi trebali znati. Ima jedan rođendan koji je svima drag i svima poznat, a to je Isusov rođendan.
Možda upravo zbog toga što je Bog poslao svog Sina jedinca na zemlju, za nas, da se rodi kao čovjek, u ljudskim uvjetima. Ovaj nas rođendan podsjeća da ne zaboravimo da se isplati biti čovjek! Isusovim dolaskom to nam je Bog potvrdio, jer Njegovim rođendanom slavimo novu nadu, radost, svjetlost, pobjedu. Slavimo Boga i kličemo: kako je lijepo biti čovjek!
Šro ja sa svojim rođendanom slavim? Kad odu svi dragi gosti i prijatelji, sjećam li se uopće što sam slavio (koliko sam popio)? Jedno je sigurno: obilježen je rođendan i piše se jedna godina više.
Poklon je sastavni dio rođendanskog slalja. Kakvi su naši darovi i pokloni? Vjerujem, što ti je osoba bliža i dar ti je draži, s više ljubavi ''upakiran''. Nažalost, mi često gledamo više ono što smo dobili nego nečju pažnju, ljubav, dobrotu, sjećanje. Svi smo nešto u životu dobili na dar. Netko je dobio smiješak koji nikad neće zaboraviti, netko je dobio korisnu knjigu, netko bocu žestokog pića, netko parfem, bombonjeru, sliku, pametni mobitel, računalo, netko možda auto pa čak neki stan ili kuću. Uostalom, taj dar ne mora biti materijalne naravi, može biti dar od Boga, muž, žena, dijete, prijatelj, dobar susjed itd. Dobiti mnogo poklona i čestitki za rođendan, osjetiti se posebnim i važnim - poseban je osjećaj svakomu čovjeku. Zašto i Isusov rođendan ne bi bio poseban osjećaj svakomu čovjeku?!
Na taj rođendan sebe staviti u ''drugi plan''. Prekrasna nam priča ocrtava našu ljudsku i vjersku stranu priprema za Božić.
'' Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sveokićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
P.s. znaj da te neizmjerno volim. ''
Neka Isusov rođendan bude zabilježen i slavljen u mome životu, a ne samo u kalendaru. Možda se potrudim Isusu nešto pokloniti. Ako to bude ono što me udaljuje od njega - to će Mu biti najdraži dan - moji grijesi, po sakramentu ispovijedi. Svojim ću ga darom iznenaditi i učiniti radosnim, sjetiti se kako ja budem sretan kad me se netko sjeti za rođendan, kad mi nešto daruje.
Bog je jednom davno došao u prljavu štalu naše ljudske povijesti. Dopustimo mu da se ponovno rodi u našoj štali vlastitoga života. Bog je pripremio dar oproštenja, na meni je doći i donijeti dar moga života. Dragim se ljudima odazovemo, dođemo i na slavlju sudjelujemo. Odazovimo se i Isusovu pozivu i Njegovu rođendanu. I ne zaboravimo na ''dar'' za Isusov rođendan!
/mr. Mladen Šutalo/