Duh Sveti i ljudska nesavršenost
Nitko od nas nije bez grijeha. U dubini duše osjećamo svoju grješnost i slabost. No znamo da smo na sigurnom Putu, koji se zove Isus Krist. On je došao radi nas grješnika. Dao je svoj život za nas i svatko tko iz svoga jada i gliba grijeha zazove Isusovo ime bit će spašen. Možda ste se suočili s prigovorima pod adresom onih koji javno priznaju svoju vjeru u Krista kao Spasitelja. Njih se posebno ozloglašava. Na njima se ističe čak i najmanja pogreška. Svi se slažemo oko toga da biti vjernik ne opravdava ljudske slabosti i grijehe, nego to je put promjene srca. Svatko mora težiti za osobnim obraćenjem i životom u Ljubavi. Bez Božje riječi, bez Isusa Krista bili bismo još jadniji nego što jesmo. Uz prisutnost Boga, lakše se svladavati i promijeniti. S tim problemom su se suočili prvi kršćani. I njih su držali za zločince, bigote, neistinite, prevrtljive i netolerantne koji žive u predrasudama. Taj je problem uočio sveti Petar i zato je progovorio o njemu: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1Pt 3,15).
Nismo siročad. Isus je morao otići svom Ocu, ali nam je poslao drugoga Branitelja. I mi smo tome svjedoci. On sâm je rekao da će samo onaj koji ga iskreno ljubi shvatiti to. Duh Sveti nas brani pred knezom ovoga svijeta koji je nemoćan naspram Isusa. Duh Branitelj opravdava očevu djecu od svih krivih optužbi i lažnih jezika. On daje pravu riječ u pravo vrijeme . On dopušta da molitva poteče iz srca. On je razlog slavljeničkim uzdasima srca. Duh Sveti, Duh Isusa Krista, kojeg šalje Otac, poučava Isusove učenike o svemu i doziva im u pamet sve što je Isus rekao. To je prepoznao sv. Petar kad je poučavao svoju zajednicu o davanju svjedočanstva: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašavaju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju“ (1Pt 3,16). Petar to čini u sili odozgor, u sili Duha Svetoga, a ne po nekom ljudskom autoritetu. Odsada, njegova su usta postala Isusova, njegov jezik, ruke i noge postale su Isusove i sve to čini Duh Sveti koji daje vlast govora i snagu propovijedanja.
Toliko spominjem svetoga Petra. Zašto? Crkva ga zove svetim. Petre, jesi li ti bio svet? Jeste li vi, ostali apostoli bili sveti dok ste se družili s Isusom? Kako ste postali sveti? Iskustvo druženja apostola s Isusom kroz otprilike tri godine nadopunio je Duh Sveti. Njihova vjera od samoga početka nije bila savršena. Petar je zatajio Isusa. Juda ga je izdao. Ostali su bili skloni rasprama i sporovima. Bili su oholi . Neki su poput Ivana i Jakova bili brzi na jeziku i lako zapaljiviji. No svi oni, koji su se tako teško privikavali na Isusa i učili moliti i ljubiti, postali su njegovi misionari. Ozdravljali su u Isusovo ime, pa čak je i njihova sjena ili komadi odjeće stavljena na bolesnike ozdravljivala. Oni koji nisu mogli živjeti zajedno sada postaju „jedno srce i jedan duh“ (Dj 4, 32). Sada zajedno mole i ljube jedan drugoga kao što je to zahtijevao Učitelj. To je predivno! To može učiniti samo Duh Sveti koji potpuno preobražava ljudsko srce.
Dar Duha Svetoga ostvaruje vječnu zapovijed: Budite sveti, jer ja sam svet, Gospodin, Bog vaš (Lev 19,2). Svetost se čini nedostižna. Međutim, ona je ukorijenjena zadaća u krštenju i u potvrdi. U tom pozivu ne smijemo uzimati primjer ovoga svijeta, nego vršiti Božju volju. Stoga, dar Duha Svetoga je temelj svakoga osobnoga poziva. Duh Sveti oblikuje svakoga čovjeka i čini ga sličnom Isusu Kristu. To vrijedi za svećenike i za bračne parove, za bogoslove i za sve studente po svim sveučilištima svijeta.
Koliko god kršćani bili grješni, posvećeni su Duhom Svetim, koji ih preobražava skroz do potpune preobrazbe u Isusa Krista. Još uvijek smo slabi i padamo, ali Duh Sveti nas diže i uvodi u zajedništvo s Kristom. Zato, sve one koji su nestrpljivi s našim obraćenjem molimo: Čekajte malo, jer Bog još uvijek radi na nama. Ali nas oblikuje po svome srcu, a ne po knezu ovoga svijeta.
Nismo siročad. Isus je morao otići svom Ocu, ali nam je poslao drugoga Branitelja. I mi smo tome svjedoci. On sâm je rekao da će samo onaj koji ga iskreno ljubi shvatiti to. Duh Sveti nas brani pred knezom ovoga svijeta koji je nemoćan naspram Isusa. Duh Branitelj opravdava očevu djecu od svih krivih optužbi i lažnih jezika. On daje pravu riječ u pravo vrijeme . On dopušta da molitva poteče iz srca. On je razlog slavljeničkim uzdasima srca. Duh Sveti, Duh Isusa Krista, kojeg šalje Otac, poučava Isusove učenike o svemu i doziva im u pamet sve što je Isus rekao. To je prepoznao sv. Petar kad je poučavao svoju zajednicu o davanju svjedočanstva: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašavaju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju“ (1Pt 3,16). Petar to čini u sili odozgor, u sili Duha Svetoga, a ne po nekom ljudskom autoritetu. Odsada, njegova su usta postala Isusova, njegov jezik, ruke i noge postale su Isusove i sve to čini Duh Sveti koji daje vlast govora i snagu propovijedanja.
Toliko spominjem svetoga Petra. Zašto? Crkva ga zove svetim. Petre, jesi li ti bio svet? Jeste li vi, ostali apostoli bili sveti dok ste se družili s Isusom? Kako ste postali sveti? Iskustvo druženja apostola s Isusom kroz otprilike tri godine nadopunio je Duh Sveti. Njihova vjera od samoga početka nije bila savršena. Petar je zatajio Isusa. Juda ga je izdao. Ostali su bili skloni rasprama i sporovima. Bili su oholi . Neki su poput Ivana i Jakova bili brzi na jeziku i lako zapaljiviji. No svi oni, koji su se tako teško privikavali na Isusa i učili moliti i ljubiti, postali su njegovi misionari. Ozdravljali su u Isusovo ime, pa čak je i njihova sjena ili komadi odjeće stavljena na bolesnike ozdravljivala. Oni koji nisu mogli živjeti zajedno sada postaju „jedno srce i jedan duh“ (Dj 4, 32). Sada zajedno mole i ljube jedan drugoga kao što je to zahtijevao Učitelj. To je predivno! To može učiniti samo Duh Sveti koji potpuno preobražava ljudsko srce.
Dar Duha Svetoga ostvaruje vječnu zapovijed: Budite sveti, jer ja sam svet, Gospodin, Bog vaš (Lev 19,2). Svetost se čini nedostižna. Međutim, ona je ukorijenjena zadaća u krštenju i u potvrdi. U tom pozivu ne smijemo uzimati primjer ovoga svijeta, nego vršiti Božju volju. Stoga, dar Duha Svetoga je temelj svakoga osobnoga poziva. Duh Sveti oblikuje svakoga čovjeka i čini ga sličnom Isusu Kristu. To vrijedi za svećenike i za bračne parove, za bogoslove i za sve studente po svim sveučilištima svijeta.
Koliko god kršćani bili grješni, posvećeni su Duhom Svetim, koji ih preobražava skroz do potpune preobrazbe u Isusa Krista. Još uvijek smo slabi i padamo, ali Duh Sveti nas diže i uvodi u zajedništvo s Kristom. Zato, sve one koji su nestrpljivi s našim obraćenjem molimo: Čekajte malo, jer Bog još uvijek radi na nama. Ali nas oblikuje po svome srcu, a ne po knezu ovoga svijeta.