Gdje molitve nema, nema ni vjere, a gdje vjere nema, nema smisla ni molitva. To dvoje stoji i pada jedno s drugim. A kako moliti ustrajno, čak i bez prestanka? Nemamo li ponekad problema i sa svojim uobičajenim molitvama, onima koje običavamo redovito moliti?
Jedan nas duhovni pisac potiče da u molitvi izbjegavamo tri robovanja: ropstvo molitvenim obrascima, ropstvo mjestima i ropstvo vremenu.
Molitva nije samo ponavljanje, ma kako lijepih, ali ipak tuđih molitava. Kad nekoga volimo, želimo mu izreći riječi koje dolaze iz srca. Iznesimo Bogu svojim riječima ono što nam je na srcu, čega nam je srce prepuno. I bit će to najbolja molitva. A što ćemo moliti? To će nam reći vlastito srce. Kad smo radosni, zahvalimo Bogu za tu radost, kad smo tužni požalimo mu se; kad doživimo nešto lijepo podijelimo s Njime, kad smo u nevolji, preporučimo Mu se. Sjetimo se u molitvi i svih onih koji su nam bliski. Tada će i rastresenost biti manja, jer ćemo s Bogom razgovarati upravo o onom što nas ispunjava.
U molitvi ne moramo biti vezani za mjesto. Crkva jest mjesto najizvrsnije i najdragocjenije molitve zajednice koja slavi sv. Misu. Ali zar čekati samo kad dođemo u crkvu da bismo molili? Vjernik moli i u obitelji, i sam, osobno. A moliti se može na svakom mjestu, i u kući, i na radom mjestu, i putujući, i u bolesničkom krevetu, čak i vrevi čekaonice.
Ne treba u molitvi robovati ni vremenu. Za zajedničku molitvu imamo određeno vrijeme. Ali za pojedinačnu, osobnu molitvu, pogodno je svako vrijeme. Najčešće se ispovijedamo ako nismo molili jutarnju i večernju molitvu. A tko kaže da treba moliti samo ujutro i navečer? Kad god nam se pružu prilika za to, pogodno je vrijeme; i u pol bijela dana, i u noći kad od brige ne možemo spavati. Kod Boga nema uredovnog vremena, možemo mu doći s molitvom kad god želimo.
Jedan nas duhovni pisac potiče da u molitvi izbjegavamo tri robovanja: ropstvo molitvenim obrascima, ropstvo mjestima i ropstvo vremenu.
Molitva nije samo ponavljanje, ma kako lijepih, ali ipak tuđih molitava. Kad nekoga volimo, želimo mu izreći riječi koje dolaze iz srca. Iznesimo Bogu svojim riječima ono što nam je na srcu, čega nam je srce prepuno. I bit će to najbolja molitva. A što ćemo moliti? To će nam reći vlastito srce. Kad smo radosni, zahvalimo Bogu za tu radost, kad smo tužni požalimo mu se; kad doživimo nešto lijepo podijelimo s Njime, kad smo u nevolji, preporučimo Mu se. Sjetimo se u molitvi i svih onih koji su nam bliski. Tada će i rastresenost biti manja, jer ćemo s Bogom razgovarati upravo o onom što nas ispunjava.
U molitvi ne moramo biti vezani za mjesto. Crkva jest mjesto najizvrsnije i najdragocjenije molitve zajednice koja slavi sv. Misu. Ali zar čekati samo kad dođemo u crkvu da bismo molili? Vjernik moli i u obitelji, i sam, osobno. A moliti se može na svakom mjestu, i u kući, i na radom mjestu, i putujući, i u bolesničkom krevetu, čak i vrevi čekaonice.
Ne treba u molitvi robovati ni vremenu. Za zajedničku molitvu imamo određeno vrijeme. Ali za pojedinačnu, osobnu molitvu, pogodno je svako vrijeme. Najčešće se ispovijedamo ako nismo molili jutarnju i večernju molitvu. A tko kaže da treba moliti samo ujutro i navečer? Kad god nam se pružu prilika za to, pogodno je vrijeme; i u pol bijela dana, i u noći kad od brige ne možemo spavati. Kod Boga nema uredovnog vremena, možemo mu doći s molitvom kad god želimo.