3. Prava spoznaja Krista dolazi u patnji. Ona je potrebno ozračje za tu spoznaju. Kad ga prepoznamo odbačena od starješina (političara), glavara svećeničkih (klera) i pismoznanaca (inetelektualaca).
On je u patnicima. A da bi patnika mogao shvatiti, sam moraš svoju patnju prihvatiti, i u njoj prepoznati Krista. To, pak, znači „odreći se samoga sebe“. Patnja te lišava uobičajenih životnih uporišta, ona ima svrhu spustiti te do Božjih ruku. Kao što se voćka mora odreći cvijeta da bi dala plod... |
„Hoće li tko za mnom...., neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom.“
Danomice. Svaki dan. Nije samo riječ o novim križevima i iskušenjima koje valja prihvaćati svaki dan. Isus poziva da svakodnevno iznova prihvaćamo „svoj križ“, onaj križ koji nas ne napušta.
Križ koji tvori i oblikuje naš život. Katkad radije izabiremo djela pokore i trpljenja nego što smo spremni ponovno uzeti križ vlastitoga života. Nasljedovanje Krista uvijek započinje spoznajom i prihvaćanjem vlastita križa. |
Uzalud je pokušavati spasiti što se spasiti ne da. Godine, ljepotu, sretne trenutke... sve izmiče koliko god to grčevito želimo spasiti.
Sebe ima onaj tko se odluči za Boga, i sve drugo njemu podredi. Ono što imamo nama gospodari, tek oslobođeni od svega, živimo željenim životom.
/p. Luka/
Sebe ima onaj tko se odluči za Boga, i sve drugo njemu podredi. Ono što imamo nama gospodari, tek oslobođeni od svega, živimo željenim životom.
/p. Luka/