Teško je biti čovjek, sinko!
Teško je biti čovjek, Sinko!
Teško je biti čovjek pred samim sobom u danima kad se desnica i ljevica ne slažu i svaka svoje nagnuće ima. Teško je biti čovjek, Sinko, iznutra, kad osjećaš da korov brže raste nego žito, da ima preduboko korijenje i snagu opstati i u najvećoj suši. Teško je biti čovjek, Sinko, pred Bogom koji jest! Moje se postojanje utanjuje i sve zasluge su prah na vjetru! |
Teško je biti čovjek, Sinko,
bez krila Duha, bez vode života s izvora bistre ljubavi! Ali, i tako je lijepo biti čovjek, sinko! Tako je lijepo biti čovjek među ljudima, tako je lijepo biti čovjek u sebi i pred Bogom! Budi čovjek, Sinko. Pa što bilo da bilo neka za tebe, i oni koji ljudi nisu i do čovjeka ne drže, neka reknu: Evo čovjeka! |