Svaki dan je izbor
Čudan naslov? Slažem se s tobom, jer ne samo da je svaki dan izbor, svaka sekunda našega života je naš izbor! I ovog trena ti si birao da želiš čitati ovo umjesto možda gledanja Tv-a, pisanja po facebook-u, šetanja, spavanja ili bilo čega drugog. Slobodni smo. I koliko god puta da nam se učini da je moglo ovako ili onako ne smijemo zaboraviti da smo mi ti koji odlučujemo. Mi i samo mi smo ti koji same sebe možemo mjenjati, možemo učiti ili odbaciti naučeno, možemo vidjeti ili zatvarati oči pred istinom, možemo se nasmijati ili kukati, postati bolji ili gori.
Bog nam je dao život na dar, ali uz taj dar dao nam je još jedan, a to je sloboda, i nju On poštuje u potpunosti. Kad izabiremo zlo On pušta jer poštuje naše opredjeljenje zbog slobode.
Kadri smo toliko puta u životu kriviti nekoga za nešto što nam se događa, svoje bližnje ili nažalost ponekad i samoga Boga zaboravljajući da smo mi tako željeli da bude. Znam da na neke stvari koje su iznad nas ne možemo utjecati, ali to ionako nije zapravo toliko bitno koliko mi pravimo da je. Siromaštvo, bolest, prirodne katastrofe... Zašto ti je to toliki problem? Jesam li siromašan to ne znači da sam nesretan, to ne znači da moram nekoga kriviti jer imam dvije ruke, dvije noge, a to uključuje da ipak imam izbora! Jesam li bolestan to ne znači da je kraj, mogu moliti, mogu svjedočiti radost kroz svoju bolest, mogu druge utještiti, ojačati snagom koju sam primam od Boga, mogu rasti kroz to, i sve to unatoč tome hoću li ozdraviti ili ne. Jer ima i toliko zdravih ljudi tjelesno, koji su zapravo živi leševi i gubavci iznutra.
Apsolutno sve, vjerovali ili ne daje nam uvijek mogućnost izbora, samo ukoliko smo dovoljno otvoreni i spremni vidjeti. Možda nam neće biti otvorena velika vrata nego tek neka mala ili na kraju krajeva prozor. Ali mogućnosti uvijek ima ako vjerujemo, ustrajemo i tražimo, jer ne postoji čovjek koji traži da ne nađe, koji kuca da mu se ne otvori. Samo nemojmo ograničavati sve i gledati do nosa, postoji vrijeme koje nije mjereno sekundama nego se mjeri velikom strpljivošću, ljubavlju i ustrajnošću, otvorimo dobro svoje oči, ne samo ove koje ograničavaju pogled, nego i one unutranje oči srca i duše koje će nam otkriti neopažene ljepote i mogućnosti.
Kako jedna misao kaže ponekad nam je potrebno tako malo za sreću, a baš nam to fali. Nažalost samo zato što nismo spremni vjerovati, usuditi se, čekati, tražiti, ustrajati.
Vjerovali mi ili ne svaki put iza kiše doći će sunce, pa opet iznova kiša, ponekad vjetar... zima, proljeće, jesen, ljeto.. mjenja se sve, stajali mi na mjestu ili ne. Uživali mi u danim nam trenucima i tolikim darovima ili ne. Sami biramo, sami stvaramo mogućnosti ili sve odbacujemo. Kako se kaže, čaša koja je na pola puna nekome može biti i napola prazna, sve je samo u tome kako mi to želimo vidjeti. Pozitivno ili negativno. Možemo sami sebe ohrabriti ili obeshrabriti. Slobodna smo djeca Božja. Jedino zašto bi svakome od srca preporučila da odabire ono pozitivno i da ne odbacuje mogućnosti je da onda nikada nismo sami u tome jer Bog je uz nas, a kad je On uz nas onda zaista možemo sve! Lakše je živjeti s porazom znajući da smo pokušali, nego živjeti s pitanjem što da sam… ne saznavši nikad odgovor što je moglo biti.
Znam da je toliko puta teško biti jak, optimističan, hrabar, odvažan jer današnji svijet kao da nam želi reći nemoj, odustani, ne vrijedi, gotovo je, nepotrebno je, više je zla, ne isplati se… ali dragi moj prijatelju, vjeruj, itekako je to daleko od istine, jer ako postoji i samo jedno svjetlo tama nije pobjedila, ako postoji samo ijedna nada dovoljna je iskra da zapali toliko drugih nada, ako postoji i samo jedno srce dostatno je.. jer nikada nije kasno.. Svaki dan iznova biramo!
Bog nam je dao život na dar, ali uz taj dar dao nam je još jedan, a to je sloboda, i nju On poštuje u potpunosti. Kad izabiremo zlo On pušta jer poštuje naše opredjeljenje zbog slobode.
Kadri smo toliko puta u životu kriviti nekoga za nešto što nam se događa, svoje bližnje ili nažalost ponekad i samoga Boga zaboravljajući da smo mi tako željeli da bude. Znam da na neke stvari koje su iznad nas ne možemo utjecati, ali to ionako nije zapravo toliko bitno koliko mi pravimo da je. Siromaštvo, bolest, prirodne katastrofe... Zašto ti je to toliki problem? Jesam li siromašan to ne znači da sam nesretan, to ne znači da moram nekoga kriviti jer imam dvije ruke, dvije noge, a to uključuje da ipak imam izbora! Jesam li bolestan to ne znači da je kraj, mogu moliti, mogu svjedočiti radost kroz svoju bolest, mogu druge utještiti, ojačati snagom koju sam primam od Boga, mogu rasti kroz to, i sve to unatoč tome hoću li ozdraviti ili ne. Jer ima i toliko zdravih ljudi tjelesno, koji su zapravo živi leševi i gubavci iznutra.
Apsolutno sve, vjerovali ili ne daje nam uvijek mogućnost izbora, samo ukoliko smo dovoljno otvoreni i spremni vidjeti. Možda nam neće biti otvorena velika vrata nego tek neka mala ili na kraju krajeva prozor. Ali mogućnosti uvijek ima ako vjerujemo, ustrajemo i tražimo, jer ne postoji čovjek koji traži da ne nađe, koji kuca da mu se ne otvori. Samo nemojmo ograničavati sve i gledati do nosa, postoji vrijeme koje nije mjereno sekundama nego se mjeri velikom strpljivošću, ljubavlju i ustrajnošću, otvorimo dobro svoje oči, ne samo ove koje ograničavaju pogled, nego i one unutranje oči srca i duše koje će nam otkriti neopažene ljepote i mogućnosti.
Kako jedna misao kaže ponekad nam je potrebno tako malo za sreću, a baš nam to fali. Nažalost samo zato što nismo spremni vjerovati, usuditi se, čekati, tražiti, ustrajati.
Vjerovali mi ili ne svaki put iza kiše doći će sunce, pa opet iznova kiša, ponekad vjetar... zima, proljeće, jesen, ljeto.. mjenja se sve, stajali mi na mjestu ili ne. Uživali mi u danim nam trenucima i tolikim darovima ili ne. Sami biramo, sami stvaramo mogućnosti ili sve odbacujemo. Kako se kaže, čaša koja je na pola puna nekome može biti i napola prazna, sve je samo u tome kako mi to želimo vidjeti. Pozitivno ili negativno. Možemo sami sebe ohrabriti ili obeshrabriti. Slobodna smo djeca Božja. Jedino zašto bi svakome od srca preporučila da odabire ono pozitivno i da ne odbacuje mogućnosti je da onda nikada nismo sami u tome jer Bog je uz nas, a kad je On uz nas onda zaista možemo sve! Lakše je živjeti s porazom znajući da smo pokušali, nego živjeti s pitanjem što da sam… ne saznavši nikad odgovor što je moglo biti.
Znam da je toliko puta teško biti jak, optimističan, hrabar, odvažan jer današnji svijet kao da nam želi reći nemoj, odustani, ne vrijedi, gotovo je, nepotrebno je, više je zla, ne isplati se… ali dragi moj prijatelju, vjeruj, itekako je to daleko od istine, jer ako postoji i samo jedno svjetlo tama nije pobjedila, ako postoji samo ijedna nada dovoljna je iskra da zapali toliko drugih nada, ako postoji i samo jedno srce dostatno je.. jer nikada nije kasno.. Svaki dan iznova biramo!