Presveto Trojstvo - troosobni Bog
Naš Bog nije neka sila koja vlada ovim svijetom; on nije neki izvor božanskih osoba koje djeluju na tijek zbivanja i ljudskih sudbina; nije nešto što se nekako nameće ljudskom razmišljanju pred izazovom transcendencija. Sve je to gotovo premalo ili gotovo ništa; sve je to krivo i pogrješno kad je riječ o Bogu i Ocu Gospodina našega Isusa Krista.
U svem našem razmišljanju o toj tajni mi smo ograničeni i stoga nam ne preostaje ništa drugo nego prihvatiti u govoru o Bogu ono što je on sam o sebi rekao kroz objavu, kroz povijest spasenja i što je ostalo zapisano u knjizi života, u Bibliji.
Biblija nam otkriva da je Bog osoba. To onda znači da Bog ima srce, da ljubi, suosjeća, pati. Bogat je u svemu što nam je dragocjeno u otkrivanju ljudskih kvaliteta. Iskustvo prijateljstva nam govori da je Bog iznad svakog prijateljstva. Iskustvo brata da je Bog bolji od svakog brata. Iskustvo očinske ljubavi da je bolji od svakog očinstva na ovoj zemlji. Iskustvo zaručničke ljubavi da je Bog sama ljubav. Sve je to naš Bog: neizrecivo bogatstvo ljubavi i stoga je trooosoban. Ima svoje ime: naš je Bog Otac i Sin i Duh Sveti. Tako ulazimo u tajnu Presvetoga Trojstva.
To je ono najmanje što možemo reći o Bogu, a da ne pogriješimo. Jer, tako nas i Isus ohrabruje. Upravo po tajni Isusa, jedinorođenog Sina Božjega, otkrivamo da je Bog Otac koji nam šalje Sina u sili i snazi Duha Svetoga. Tu tajnu slavimo današnjim blagdanom; ovom nedjeljom. Sigurno, mi tu tajnu neprestano slavimo iz nedjelje u nedjelju. Ta je tajna uvijek u nama i s nama čim nam vjernička duša progovori. Spominjemo je u znaku križa, kad molimo temeljnu molitvu „Slava Ocu“ kao i u većini molitava tijekom mise i drugih molitvenih obrazaca. Uvijek je tu troosobni Bog.
U svim simbolima vjere ova je tajna izrečena. Neprestano nam se nameće u svijesti da bi ispunila i naše biće i naše misli. Crkva želi da tu tajnu slavimo i osobitim blagdanom. Tako ono što svake nedjelje uključno slavimo, sada na ovu nedjelju poslije Duhova na osobit način spominjemo. Pred nama je nedjelja Presvetog Trojstva. Za nas osobno to bi trebalo značiti: Bog je nama Otac. Očinski ljubi. Očinski prašta. Vječni Otac: ni u jednom trenutku se njegovo srce ne može okrenuti od nas. On je sama dobrota i vječna dobrota. Taj nas Otac čeka raširenih ruku i jasno pokazuje kako je njegovo srce radosno kad mu se vratimo, kad mu dođemo.
Nadalje, Bog je Sin, postao čovjekom u Isusu, čovjeku neizrecivo blizak. Sasvim jasno otkriva koliko mu od svega ljudskog ništa nije strano. U Sinu svome otkrivena nam je tajna vječne ljubavi. U Isusu Bog nam je brat i prijatelj.
Tajna Duha Svetoga govori o dubokoj stvarnosti Božjeg života u nama. To je milost, to je nastanjenje Božje u nama, usađena Božja ljubav u nama. Duh Sveti je ta osobna ljubav Božja koja se izlijeva u naša srca i po kome onda i mi smijemo klicati „Abba-dobri Oče“, i Isusa Krista zvati svojim Gospodinom!
U znaku Presvetog Trojstva kršteni smo i na nama je taj blagoslov zapečaćen za čitav život, za svu vječnost. U svakom sakramentu su sve tri božanske osobe i nastavljaju djelo spasenja dok Bog ne bude sve u svemu.
/fra Zvjezdan Linić/
U svem našem razmišljanju o toj tajni mi smo ograničeni i stoga nam ne preostaje ništa drugo nego prihvatiti u govoru o Bogu ono što je on sam o sebi rekao kroz objavu, kroz povijest spasenja i što je ostalo zapisano u knjizi života, u Bibliji.
Biblija nam otkriva da je Bog osoba. To onda znači da Bog ima srce, da ljubi, suosjeća, pati. Bogat je u svemu što nam je dragocjeno u otkrivanju ljudskih kvaliteta. Iskustvo prijateljstva nam govori da je Bog iznad svakog prijateljstva. Iskustvo brata da je Bog bolji od svakog brata. Iskustvo očinske ljubavi da je bolji od svakog očinstva na ovoj zemlji. Iskustvo zaručničke ljubavi da je Bog sama ljubav. Sve je to naš Bog: neizrecivo bogatstvo ljubavi i stoga je trooosoban. Ima svoje ime: naš je Bog Otac i Sin i Duh Sveti. Tako ulazimo u tajnu Presvetoga Trojstva.
To je ono najmanje što možemo reći o Bogu, a da ne pogriješimo. Jer, tako nas i Isus ohrabruje. Upravo po tajni Isusa, jedinorođenog Sina Božjega, otkrivamo da je Bog Otac koji nam šalje Sina u sili i snazi Duha Svetoga. Tu tajnu slavimo današnjim blagdanom; ovom nedjeljom. Sigurno, mi tu tajnu neprestano slavimo iz nedjelje u nedjelju. Ta je tajna uvijek u nama i s nama čim nam vjernička duša progovori. Spominjemo je u znaku križa, kad molimo temeljnu molitvu „Slava Ocu“ kao i u većini molitava tijekom mise i drugih molitvenih obrazaca. Uvijek je tu troosobni Bog.
U svim simbolima vjere ova je tajna izrečena. Neprestano nam se nameće u svijesti da bi ispunila i naše biće i naše misli. Crkva želi da tu tajnu slavimo i osobitim blagdanom. Tako ono što svake nedjelje uključno slavimo, sada na ovu nedjelju poslije Duhova na osobit način spominjemo. Pred nama je nedjelja Presvetog Trojstva. Za nas osobno to bi trebalo značiti: Bog je nama Otac. Očinski ljubi. Očinski prašta. Vječni Otac: ni u jednom trenutku se njegovo srce ne može okrenuti od nas. On je sama dobrota i vječna dobrota. Taj nas Otac čeka raširenih ruku i jasno pokazuje kako je njegovo srce radosno kad mu se vratimo, kad mu dođemo.
Nadalje, Bog je Sin, postao čovjekom u Isusu, čovjeku neizrecivo blizak. Sasvim jasno otkriva koliko mu od svega ljudskog ništa nije strano. U Sinu svome otkrivena nam je tajna vječne ljubavi. U Isusu Bog nam je brat i prijatelj.
Tajna Duha Svetoga govori o dubokoj stvarnosti Božjeg života u nama. To je milost, to je nastanjenje Božje u nama, usađena Božja ljubav u nama. Duh Sveti je ta osobna ljubav Božja koja se izlijeva u naša srca i po kome onda i mi smijemo klicati „Abba-dobri Oče“, i Isusa Krista zvati svojim Gospodinom!
U znaku Presvetog Trojstva kršteni smo i na nama je taj blagoslov zapečaćen za čitav život, za svu vječnost. U svakom sakramentu su sve tri božanske osobe i nastavljaju djelo spasenja dok Bog ne bude sve u svemu.
/fra Zvjezdan Linić/