Subota, 1.8. - Sv. Alfons M. Ligouri 8,00 +Jurica, Ivan i Oliver Bustruc - KULA NORINSKA
Nedjelja, 2.8. - OSAMNAESTA KROZ GODINU 8,00 Jutarnja sv. Misa - MOMIĆI /+Ivan Perišić/
09,00 - Župna sv. Misa - BAGALOVIĆ
19,30 Večernja sv. Misa - KULA NORINSKA /+Miljenko i Ante Barbir/
NEDJELJNO EVANĐELJE
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
Ispovijedanje pola sata prije sv. Mise!
Najdraži (ponekad) i jedini „argument“ im je (ne)vjerodostojnost onih koji idu u crkvu. Uglavnom su u svojim glavama stvorili, najčešće vrlo površnu i primitivnu sliku o Bogu, koji njima odgovara. Zanimljivo je međutim kako ih „njihov bog“ ne poziva na osobno obraćenje? Bog u njihovim glavama tek je figura koju prilično nedosljedno prilagođavaju svojoj moralnoj popustljivosti i intelektualnoj lijenosti i plitkoći.
Od mnoštva koje ga hoće zakraljiti Isus bježi u samoću. Nije to bijeg od ljudi koji ga trebaju. To je odlazak u molitvu, u zajedništvo s Ocem nebeskim, jer to njemu treba. Isus je često i rado išao u samoću. Znao je po cijele noći moliti. Samo u zajedništvu s Ocem on može biti i ostati onaj koji jest, i samo tako može onim istim ljudima, svima nama, biti od istinske pomoći. Bog se brine za ljude. To je temeljna istina. Tu brigu međutim mogu iskusiti samo oni koji ga iskreno traže, koji prihvaćaju da su Božji siromasi, gladni i da im Bog treba. Oni se u njega i njegovu providnost uzdaju. Spremni su ga slušati i zahvalno činiti ono što od Život je dar i poziv. Pozvani smo da živimo ne samo po tijelu, nego i po Duhu, u jedinstvu tijela i Duha. Zajedništvo s Ocem je nasušna potreba u kojoj jedino možemo istinski otkriti kako živjeti dostojno poziva na koji smo pozvani.