Dvojica braće u nama
Ako pokušamo današnje evanđeosku zgodu vidjeti iz dubinsko-psihološkog motrišta, tada dvojica sinova mogu predstavljati različite aspekte vlastitog duhovnog života, odnosno, upućuju na različite osjećaje i mogućnosti ponašanja u nama samima. Tako otkrivamo da zapravo obojicu braće nosimo u sebi: kako onoga koji pristojno kaže „da“, ali iza čijih riječi ne slijede djela; tako i onoga drugoga koji zlovoljno kaže „ne“, ali nakon što se mali pribrao i razmislio; ipak je poslušao svoga oca.
Često u sebi nosimo „dvije duše“: u nama se bore licemjer i buntovnik. Ovaj obrazac-„lijepa priča“ ili „djelotvorna i energična akcija“- prisutan je u mnogim područjima ljudske djelatnosti. Iz Isusovih je riječi sasvim razvidno da je Bogu draži onaj koji možda kaže da ne vjeruje a ipak čini dobro, od onoga koji se bučno kune u svoju vjeru a u životnoj praksi prezire ljubav i dobrotu. |
Često je veoma dug put koji vodi od „reći ne“ pa do toga da se osoba „predomisli“ i na koncu ispuni volju Očevu. Zato je moguće dolaziti godinama u crkvu i slušati Isusovo evanđelje, a ne shvaćati da je Riječ Božja upućena nama osobno kao Božji nalog. Neki židovski rabin reče: „Najveća čovjekova krivnja nisu grijesi koje je počinio-najveća je čovjekova krivnja u tome što se u svakom trenutku može obratiti, a to ne čini“!
Koji poticaji na promjenu vlastitoga života proizlaze iz evanđeoskog teksta? Ako priču o dvojici sinova shvatimo sobno, to jest životno, tada možemo prepoznati tri praktična poticaja:
Prvi, da budemo oprezni i ne damo se zavarati od onih koji brzo kažu „da“ Gospodine; koji se razmeću riječima o svojoj velikoj vjeri, te žele ostaviti dojam na druge „pobožnim frazama“; čija se vjera pokazuje samo u izvanjskoj religioznoj praksi i glumatanju. O takvima Isus jasno kaže: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“(Mt7,21). Krsni list sam po sebi ne čini nekoga istinskim kršćaninom, već nasljedovanje Krista u životu. Često smo u opasnosti odmah reći „da“ a da zatim ništa konkretno ne poduzmemo.
Drugi poticaj iz današnjeg evanđelja jest poziv na uviđavnost i strpljivost. Olako osuđujemo one koji kažu „ne“ kršćanskoj vjeri, našem načinu vjerovanja i prakticiranja pobožnosti. Nekim ljudima treba vremena da prihvate evanđelje. Možda nisu nikada susreli istinskoga i dosljednoga kršćanina! Tko hoće gledati ljude Božjim očima, mora se ustrajno nadati da se svaki čovjek može promijeniti. Ne samo nagore, nego prije svega nabolje! Prorok Ezekijel kaže da pravednik može postati nepravednikom, ali da bezbožnik može također postati pravednikom.
I treći poticaj poziva nas na pozornost i sabranost. To praktično znači udubiti se u biblijski tekst, prepoznati u njemu putokaz za izvršenje volje Božje. Tako ćemo spoznati u koji nas dio svoga vinograda Bog šalje i kako ću svojim talentima služiti Bogu i bližnjima.
Koji poticaji na promjenu vlastitoga života proizlaze iz evanđeoskog teksta? Ako priču o dvojici sinova shvatimo sobno, to jest životno, tada možemo prepoznati tri praktična poticaja:
Prvi, da budemo oprezni i ne damo se zavarati od onih koji brzo kažu „da“ Gospodine; koji se razmeću riječima o svojoj velikoj vjeri, te žele ostaviti dojam na druge „pobožnim frazama“; čija se vjera pokazuje samo u izvanjskoj religioznoj praksi i glumatanju. O takvima Isus jasno kaže: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“(Mt7,21). Krsni list sam po sebi ne čini nekoga istinskim kršćaninom, već nasljedovanje Krista u životu. Često smo u opasnosti odmah reći „da“ a da zatim ništa konkretno ne poduzmemo.
Drugi poticaj iz današnjeg evanđelja jest poziv na uviđavnost i strpljivost. Olako osuđujemo one koji kažu „ne“ kršćanskoj vjeri, našem načinu vjerovanja i prakticiranja pobožnosti. Nekim ljudima treba vremena da prihvate evanđelje. Možda nisu nikada susreli istinskoga i dosljednoga kršćanina! Tko hoće gledati ljude Božjim očima, mora se ustrajno nadati da se svaki čovjek može promijeniti. Ne samo nagore, nego prije svega nabolje! Prorok Ezekijel kaže da pravednik može postati nepravednikom, ali da bezbožnik može također postati pravednikom.
I treći poticaj poziva nas na pozornost i sabranost. To praktično znači udubiti se u biblijski tekst, prepoznati u njemu putokaz za izvršenje volje Božje. Tako ćemo spoznati u koji nas dio svoga vinograda Bog šalje i kako ću svojim talentima služiti Bogu i bližnjima.