(Ne)vjerujem!
Jesi li ti kušao Isusa? Ako jesi kako to da ga nisi uvijek gladan? Možda još tražimo odgovor na pitanje: Zašto ići u crkvu? Kako to da ''vjerujemo'' a ne idemo na izvor Božje ljubavi prema nama?
Čovjek je po svojoj naravi slobodno i odgovorno biće. Njegova sloboda i odgovornost čine ga i uzvišenijim bićem - čovjekom. I kao takav može sam odlučivati. Između ostalog hoće li nekome nešto vjerovati ili ne? Vjeruješ li mi? - upit nama često postavljen. Vjerujem! Ili možda odgovaramo s razlogom: Ne vjerujem! Dva su vrlo važna odgovora koja mnogo i nama govore - na još važnije pitanje u našem svakodnevnom govoru i životnom svjedočenju.
Svjedoci smo svakodnevnih riječi, obećanja, uvjeravanja... Na kraju krajeva kome danas vjerovati? Netko se lijepo našalio pa rekao: otkako sam sam sebe uhvatio u laži, više nikome ne vjerujem! |
Nažalost mnogi se ne mogu uhvatiti u laži, jer su uvjereni da su drugi uvjereni da istinu govore. Mnogi su nas već izigrali te više nismo spremni opet biti izigrani.
Dobro znamo da s vjerom ulazimo u ''savez'' s Bogom i u ''savezništvo'' sa svim ljudima. Bez vjere smo mrtvi, a i bez vjerovanja. Osuđeni smo vjerovati jedni drugima. Bez vjere i povjerenja sve gubi svoj smisao. Kad smo žedni ne provjeravamo kakvoću i čistoću vode, nego se jednostavno napijemo. Kad ulazimo u autobus, ne pitamo vozača da nam pokaže vozačku dozvolu da može upravljati njime, nego tražimo prvo slobodno mjesto kako bidmo što ugodnije i udobnije stigli na željeno mjesto.
Isus Krist nam u Svetom Pismu veli: '' Ja sam Put, Istina i Život'' Zašto mu ne vjerujemo?! Nama su draže stanputice, laži i smrtne grješne prigode koje nas odvlače od vječnog Života.
Dobro znamo da s vjerom ulazimo u ''savez'' s Bogom i u ''savezništvo'' sa svim ljudima. Bez vjere smo mrtvi, a i bez vjerovanja. Osuđeni smo vjerovati jedni drugima. Bez vjere i povjerenja sve gubi svoj smisao. Kad smo žedni ne provjeravamo kakvoću i čistoću vode, nego se jednostavno napijemo. Kad ulazimo u autobus, ne pitamo vozača da nam pokaže vozačku dozvolu da može upravljati njime, nego tražimo prvo slobodno mjesto kako bidmo što ugodnije i udobnije stigli na željeno mjesto.
Isus Krist nam u Svetom Pismu veli: '' Ja sam Put, Istina i Život'' Zašto mu ne vjerujemo?! Nama su draže stanputice, laži i smrtne grješne prigode koje nas odvlače od vječnog Života.
Jesi li ti kušao Isusa? Ako jesi kako to da ga nisi uvijek gladan? Možda još tražimo odgovor na pitanje: Zašto ići u crkvu? Kako to da ''vjerujemo'' a ne idemo na izvor Božje ljubavi prema nama? Zar trebamo ići u crkvu i tamo hraniti svoju vjeru?
Jedan čovjek koji je redovito išao u crkvu napisamo je novinski članak u kojem se požalio da nema smisla ići u crkvu svake nedjelje. Išao sam u crkvu 30 godina i u tom vremenu čuo sam 3000 propovijedi. No, skoro se mogu zakleti, ne sjećam se nijedne! Zbog toga mislima da je gubljenje vremena ići u crkvu svake nedjelje. Javili su se mnogi, raspravljali, izricali svoje mišljenje. |
Jedan čovjek je rekao: Oženjen sam 30 godina. U tom vremenu moja žena napravila oko 3200 jela. No, mogu se zakleti: ne mogu ponoviti kompletan jelovnik ni za jedan od tih obroka. Ali svaki me obrok hranio i davao mi potrebnu snagu. Da mi moja žena nije spremala hranu, fizički bih bio već mrtav. Isto tako, da nisam išao u crkvu, bio bih duhovno potpuno mrtav. Vjerujem li ovo?!
Vjera nam daje sigurnost, ali je vjera i stalno traženje. Nikada ne možemo reći da Boga dovoljno poznajemo i da je naše povjerenje prema njemu bez opasnosti. Kao što nikad ne možemo reći da dovoljno poznajemo onogakoga volimo i da nam ne može doći povjerenje u njega. Zato je i potrebno upoznati ono što vjerujemo. Potrebno je vjeru osobno i zajednički proučavati, o njoj razmišljati i razgovarati. No, iznad svega je potrebno u molitvi se s Bogom susretati! I vjeru živjeti. Jer vjera, ako se ne živi - gubi se! Ako ne idemo na Misu, ako se ne ispovjedamo, pričešćujemo - mi smo duhovno mrtvi! I na kraju: Kome vjerovati? Mnogi su nas izigrali ili će nas izigrati, ali Onaj koji nam je život podario - nikada! Vjeruješ li ovo?
Vjera nam daje sigurnost, ali je vjera i stalno traženje. Nikada ne možemo reći da Boga dovoljno poznajemo i da je naše povjerenje prema njemu bez opasnosti. Kao što nikad ne možemo reći da dovoljno poznajemo onogakoga volimo i da nam ne može doći povjerenje u njega. Zato je i potrebno upoznati ono što vjerujemo. Potrebno je vjeru osobno i zajednički proučavati, o njoj razmišljati i razgovarati. No, iznad svega je potrebno u molitvi se s Bogom susretati! I vjeru živjeti. Jer vjera, ako se ne živi - gubi se! Ako ne idemo na Misu, ako se ne ispovjedamo, pričešćujemo - mi smo duhovno mrtvi! I na kraju: Kome vjerovati? Mnogi su nas izigrali ili će nas izigrati, ali Onaj koji nam je život podario - nikada! Vjeruješ li ovo?
/Crkva na kamenu, br 11, studeni 2010./