Nakon osam dana dođe Isus
Prve riječi koje je Isus uputio svojim učenicima, skrivenim zbog straha da ne bi završili kao i njihov učitelj – nalog za hapšenjem bijaše izdan za cijelu Isusovu grupu – bijahu „Mir vama!“. To nije neka želja ili poziv; Isus ne kaže: „Mir neka bude s vama“, nego je to dar – Isus im daruje mir.
Izraz „mir“ sadrži sve ono potrebno za puninu čovjekova života, odnosno za radost. Dakle, Isus se predstavlja s darom na puninu radosti. Zatim im odmah pokazuje zašto trebaju biti radosni – pokazuje im ruke i bok, to jest trajne znakove ljubavi po kojima je dao život za svoje učenike.
Isus je vojnicima u trenutku hapšenja rekao: „Ako mene tražite, pustite ove da odu“. To je pastir koji je dao život za svoje ovce. Isus ponavlja svoj dar mira, ali sada kako bi ga oni ponudili svijetu. Doista, nakon ponovljenog „Mir vama“, Isus dodaje: „Kao što mene posla Otac…“ – Otac je poslao Sina da pokaže ljubav do kraja – „i ja šaljem vas“.
Isus poziva svoje učenike da dalje nude njegovu ponudu života. Zbog toga im daje svoju sposobnost ljubiti, odnosno daje im Duha Svetog. Isusovo djelovanje, koje je u ovom evanđelju opisano kao Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta – on oduzima grijeh svijeta izlijevajući Duha Svetoga na ljude – biva nastavljeno u njegovoj zajednici.
Ta zajednica mora svakoj osobi predložiti i ponuditi puninu života, puninu ljubavi. Isus zatim nadodaje: „Kojima izbrišete grijehe, biti će im izbrisani; kojima ne izbrišete, neće im biti izbrisani“. To je glagol kojega evanđelista koristi – izbrisati! Što to Isus želi reći? On ne daje moć nekima, nego sposobnost, odgovornost svima.
Zajednica mora biti kao svjetlo koje svijetli u tami. Oni koji se, živeći u tami, osjete privučeni te uzmu udjela u djelovanju te ljubavi, njihova prošlost biva potpuno izbrisana. Oni koji, pak, iako vide to svijetlo, još se više povuku u tamu – Isus je rekao: „Tko čini zlo, mrzli svjetlo“ – ostaju pod težinom svojih grijeha, pod težinom tame i smrti.
Toma ne bijaše nazočan pri susretu Isusa s učenicima. Kako to da ga nije bilo? Učenici su se sakrili zbog straha da ne bi završili kao Isus. Toma se ne boji. Toma je onaj koji je u trenutku Lazarova uskrsnuća rekao: „idemo i mi umrijeti s njime“. To je razlog zašto Toma bì nazvan „Blizanac“, onaj koji sliči Isusu. Toma nije prisutan a kada mu rekoše da im se Isus ukazao, on ne izriče svoju nevjernost nego očajnu potrebu za vjerom.
To čini ovim riječima: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala…“ – ili, našim rječnikom – „Ne mogu vjerovati! Ma nije moguće!“ Tako govoreći ne negiramo činjenicu ili događaj nego zapravo želimo reći da je previše dobro ili prelijepo za povjerovati.
„Nakon osam dana“ – ritam je slavlja euharistije u kojoj Isus biva prisutan te očituje svoju ljubav. Isus se pokazuje Tomi koji se ne usuđuje staviti svoj prst u njegove rane nego izriče najvišu ispovijest vjere svih evanđelja.
Na početku evanđelja Isus je bio opisan kao Bog kojega nitko nikada nije vidio a u kojem se on objavio. Toma to shvaća te se Isusu obraća riječima: „Gospodin moj i Bog moj“. Odlomak završava jednim blaženstvom. Vjernici svih vremena nisu uskraćeni s obzirom na one koji su imali to iskustvo. Naprotiv, oni su u prednosti jer posjeduju jedno blaženstvo koje nije bilo rečeno učenicima: „Blaženi koji ne vidješe a vjeruju“. Isus ih proglašava blaženim.
One koji traže znak kako bi povjerovali, Isus poziva da oni budu taj znak kako bi drugi mogli vidjeti i povjerovati.
To je Isusova Radosna vijest koju je zajednica njegovih učenika pozvana nositi i naviještati.
Izraz „mir“ sadrži sve ono potrebno za puninu čovjekova života, odnosno za radost. Dakle, Isus se predstavlja s darom na puninu radosti. Zatim im odmah pokazuje zašto trebaju biti radosni – pokazuje im ruke i bok, to jest trajne znakove ljubavi po kojima je dao život za svoje učenike.
Isus je vojnicima u trenutku hapšenja rekao: „Ako mene tražite, pustite ove da odu“. To je pastir koji je dao život za svoje ovce. Isus ponavlja svoj dar mira, ali sada kako bi ga oni ponudili svijetu. Doista, nakon ponovljenog „Mir vama“, Isus dodaje: „Kao što mene posla Otac…“ – Otac je poslao Sina da pokaže ljubav do kraja – „i ja šaljem vas“.
Isus poziva svoje učenike da dalje nude njegovu ponudu života. Zbog toga im daje svoju sposobnost ljubiti, odnosno daje im Duha Svetog. Isusovo djelovanje, koje je u ovom evanđelju opisano kao Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta – on oduzima grijeh svijeta izlijevajući Duha Svetoga na ljude – biva nastavljeno u njegovoj zajednici.
Ta zajednica mora svakoj osobi predložiti i ponuditi puninu života, puninu ljubavi. Isus zatim nadodaje: „Kojima izbrišete grijehe, biti će im izbrisani; kojima ne izbrišete, neće im biti izbrisani“. To je glagol kojega evanđelista koristi – izbrisati! Što to Isus želi reći? On ne daje moć nekima, nego sposobnost, odgovornost svima.
Zajednica mora biti kao svjetlo koje svijetli u tami. Oni koji se, živeći u tami, osjete privučeni te uzmu udjela u djelovanju te ljubavi, njihova prošlost biva potpuno izbrisana. Oni koji, pak, iako vide to svijetlo, još se više povuku u tamu – Isus je rekao: „Tko čini zlo, mrzli svjetlo“ – ostaju pod težinom svojih grijeha, pod težinom tame i smrti.
Toma ne bijaše nazočan pri susretu Isusa s učenicima. Kako to da ga nije bilo? Učenici su se sakrili zbog straha da ne bi završili kao Isus. Toma se ne boji. Toma je onaj koji je u trenutku Lazarova uskrsnuća rekao: „idemo i mi umrijeti s njime“. To je razlog zašto Toma bì nazvan „Blizanac“, onaj koji sliči Isusu. Toma nije prisutan a kada mu rekoše da im se Isus ukazao, on ne izriče svoju nevjernost nego očajnu potrebu za vjerom.
To čini ovim riječima: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala…“ – ili, našim rječnikom – „Ne mogu vjerovati! Ma nije moguće!“ Tako govoreći ne negiramo činjenicu ili događaj nego zapravo želimo reći da je previše dobro ili prelijepo za povjerovati.
„Nakon osam dana“ – ritam je slavlja euharistije u kojoj Isus biva prisutan te očituje svoju ljubav. Isus se pokazuje Tomi koji se ne usuđuje staviti svoj prst u njegove rane nego izriče najvišu ispovijest vjere svih evanđelja.
Na početku evanđelja Isus je bio opisan kao Bog kojega nitko nikada nije vidio a u kojem se on objavio. Toma to shvaća te se Isusu obraća riječima: „Gospodin moj i Bog moj“. Odlomak završava jednim blaženstvom. Vjernici svih vremena nisu uskraćeni s obzirom na one koji su imali to iskustvo. Naprotiv, oni su u prednosti jer posjeduju jedno blaženstvo koje nije bilo rečeno učenicima: „Blaženi koji ne vidješe a vjeruju“. Isus ih proglašava blaženim.
One koji traže znak kako bi povjerovali, Isus poziva da oni budu taj znak kako bi drugi mogli vidjeti i povjerovati.
To je Isusova Radosna vijest koju je zajednica njegovih učenika pozvana nositi i naviještati.