„ Majka Hrvata tuguje i plače i Bleiburško polje ovo gorka nam je uspomena ...''
Rekli su nam da će za koji dan sve biti riješeno. Sve će biti gotovo, sve završeno. Sve, baš sve, bit će gotovo u trenutku skončanja. A kad sve bude gotovo, vi koji ste nas raspeli, pobrinut ćete se da nam se ukloni ime i spomen, i zabranit ćete svaki zapis i bilo kakvi natpis! Zasut ćete jame i pustit da zarastu u korov, a usta preživjelih zatvorit ćete prijetnjama. Ali, zar možete zabraniti majčine suze, zar ćete ugasiti širom otvorene oči naše djece i doista ukinuti svako pitanje o istini? Zar možete isčupati srca prijateljima? Pa i kad sve pokušate ostat će neki, nepoznati, koji će pripovjedati, makar samo šaptom. Sinut će zraka nad jamama u tamnim šumama, niknut će ljiljan na humcima razasutim livadama i ruža će svoj miris poslati vjetrom za svjedočanstvo. Ali vama, vama je gotovo, jer vas je vaš Gospodar zatvorio u zamku zla, uhvatio vas je u klopku prokletstva. On neće moći spriječiti da vam se u dnu duše, u mračnim noćima, javi glas koji optužuje i zbori: bolje bi vam bilo da se ni rodili niste! A mi, s kojima ste završili, iz ove šutnje preklinjemo: Skrušite se pred Bogom ne bi li vam se smilovao, i dopustio da vas zagovaramo pred licem njegovim!
/don Ante Mateljan/
PRIJATELJU! Ja nemam groba. Moga groba nema. Prijatelju, imam samo tvoje srce. Umotaj me u plahtu svoje ljubavi, pomaži me mirisom svojih molitava, obuci me u dostojanstvo svojega čovještva, pokrij me svojom plemenitošću i pokaži me onima koje voliš! Okopaj taj vrt u koji me polažeš i vjeruj u riješ Istine: „Ni jedan koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti zauvijek!“ Osokoli dobre žene da se ne boje, svakoga dana nanovo, pristupiti! Bez obzira koliko će trebati koraka, bez obzira koliko će biti probdjevenih noći, iz zvjezdanog neba sinut će nova zora! Prijatelju, ja nemam groba! Imam samo tvoje srce! Ti pričekaj anđele života i radosti i kad im čuješ glas-kad te pozovu, hrabro ukloni kamen pa će i tebi, umjesto smrtnog mraka sinuti zraka života.
Da grobovi naših mučenika nikada ne nestanu iz naših srdaca i da nam budu zalog žive nade – pogledaj na nas i smiluj nam se, Gospodine! /A. Mateljan/