Kako doći do pravog mira?
Svakome je čovjeku ponajprije stalo mirno i staloženo živjeti. Mir je osobina koju si svatko priželjkuje. Nemir razara čovjeka. Čini ga nesretnim. Nemiran čovjek zapreka je ponajprije samome sebi da staloženo i razborito živi. Nemirni su ljudi svojevrsna opasnost i za zajednicu u kojoj žive. Nemir razara kvalitetu međuljudskih odnosa. Što je nemir u čovjeku? Nemir koji čovjek u sebi osjeća znak je njegove rastresenosti, podijeljenosti. On je ugroza s kojom se čovjek susreće kao s posljedicom događaja ili djela prošlosti, kao i strah i bojazan pred budućnosti. Čovjek teško može prihvatiti nemir, on mu se odupire, počesto i niječe. No, već i naizgled može se primijetiti čovjek koji u sebi nije miran. Nemir se održava u njegovim postupcima, reakcijama, odnosima, životu i radu. Nemiran čovjek može se povući u sebe, sam se suočavati i nositi s nemirom ili pak kao takav može svoj nemir napadno predočavati drugima, kakav može postati i zarazan. Očito je najvažnije od svega da čovjek pođe do nastanka nemira, da mu potraži uzroke. Lijek za nemir pronalazi se u njegovu začetku i srži.
Vjerujem da vam u ovome trenutku srce i misli ne obuzima nemir. Da uspijevate mirno i staloženo živjeti. Brojne su izvanjske i nutarnje okolnosti koje mogu ugroziti naš vlastiti mir. Svakome je od nas boriti se protiv uznemirujućih okolnosti i truditi se sačuvati mir. Dozvolite mi ipak, sve do sada rečeno iskoristiti kao uvod za govor o pozitivnom, dapače, poželjnom nemiru za koji Isus govori da ga je donio na zemlju. Premda smo do sada nemir okarakterizirali negativnim i nepoželjnim, smatram da ipak postoji pozitivni nemir. To su, naime, ona stanja koja nas potiču i iznutra, iz dubine našega bića, opominju i hrabre da poboljšamo svoj odnos kako s ljudima tako i s Bogom. Pozitivni nemir realno sagledava propuste naše prošlosti i u sadašnjem nas trenutku sokoli da mudrije i bolje postupamo u budućnosti. Takav nemir može biti izvrstan poligon koji će nas pokrenuti na kvalitetnije odnose. Pozitivni nemir potiče me na pomirenje, na srdačnost, uvažavanje i praštanje. Pozitivni nemir onaj je nutarnji poticaj koji me ohrabruje na povratak Bogu. Svjestan svoje udaljenosti od Boga, po pozitivnom nemiru, ja tražim i pronalazim putove do snažnije i bliskije povezanost sa svojim Stvoriteljem. I budući da me takav nemir sokoli na dobro, on više nije negativna stvarnost, već dapače ispravna i poželjna. Vjerujem da svi nosimo takva iskustva kada nas je nemir potaknuo na snažnije življenu vjeru, na redovitiju molitvu i povratak sakramentalnom životu. I tek onda kada smo dali snažniji zamah vlastitoj duhovnosti, osjetili smo mir. Smijemo reći da je tek takav mir, onaj pravi. Osobito jer ga osjećamo dijelom i svojim, budući da smo se oko njega potrudili. Kada smo ga postigli, osjećamo i nutarnju nagradu i ponos.
Isus je čitava života bio u službi mira. I danas njegova riječ unosi mir u ljudska srca. No, on nikako ne odobrava lažni mir, u kojem se čovjek pomiri sa svojim slabim i lošim stranama i poremećenim međuljudskim odnosima. Takav mir nije onaj pravi, Isusov. Zato Isus smjelo i govori da je došao na zemlju donijeti razdjeljenje, nemir. Jer lažni, prividni i prisilni mir nije Isusov mir. Sam je Stvoritelj ugradio u nas i mehanizam pozitivnog nemira koji će nas sokoliti da se suočimo s manama, pogreškama i promašajima, te se uputimo na put koji dovodi do istinitog i pravog mira.
To je Isusov mir, kojega nijedan nemir ne može nadjačati.
Dok si priželjkujemo iskustvo takvoga mira, nemojmo ignorirati glas pozitivnog nemira, već ga radije iskoristimo kao potencijal koji će nas dovesti do mira u sebi i oko sebe. Tada ćemo osjetiti i doživjeti pravi i istinski mir, zapravo Isusov mir.
Vjerujem da vam u ovome trenutku srce i misli ne obuzima nemir. Da uspijevate mirno i staloženo živjeti. Brojne su izvanjske i nutarnje okolnosti koje mogu ugroziti naš vlastiti mir. Svakome je od nas boriti se protiv uznemirujućih okolnosti i truditi se sačuvati mir. Dozvolite mi ipak, sve do sada rečeno iskoristiti kao uvod za govor o pozitivnom, dapače, poželjnom nemiru za koji Isus govori da ga je donio na zemlju. Premda smo do sada nemir okarakterizirali negativnim i nepoželjnim, smatram da ipak postoji pozitivni nemir. To su, naime, ona stanja koja nas potiču i iznutra, iz dubine našega bića, opominju i hrabre da poboljšamo svoj odnos kako s ljudima tako i s Bogom. Pozitivni nemir realno sagledava propuste naše prošlosti i u sadašnjem nas trenutku sokoli da mudrije i bolje postupamo u budućnosti. Takav nemir može biti izvrstan poligon koji će nas pokrenuti na kvalitetnije odnose. Pozitivni nemir potiče me na pomirenje, na srdačnost, uvažavanje i praštanje. Pozitivni nemir onaj je nutarnji poticaj koji me ohrabruje na povratak Bogu. Svjestan svoje udaljenosti od Boga, po pozitivnom nemiru, ja tražim i pronalazim putove do snažnije i bliskije povezanost sa svojim Stvoriteljem. I budući da me takav nemir sokoli na dobro, on više nije negativna stvarnost, već dapače ispravna i poželjna. Vjerujem da svi nosimo takva iskustva kada nas je nemir potaknuo na snažnije življenu vjeru, na redovitiju molitvu i povratak sakramentalnom životu. I tek onda kada smo dali snažniji zamah vlastitoj duhovnosti, osjetili smo mir. Smijemo reći da je tek takav mir, onaj pravi. Osobito jer ga osjećamo dijelom i svojim, budući da smo se oko njega potrudili. Kada smo ga postigli, osjećamo i nutarnju nagradu i ponos.
Isus je čitava života bio u službi mira. I danas njegova riječ unosi mir u ljudska srca. No, on nikako ne odobrava lažni mir, u kojem se čovjek pomiri sa svojim slabim i lošim stranama i poremećenim međuljudskim odnosima. Takav mir nije onaj pravi, Isusov. Zato Isus smjelo i govori da je došao na zemlju donijeti razdjeljenje, nemir. Jer lažni, prividni i prisilni mir nije Isusov mir. Sam je Stvoritelj ugradio u nas i mehanizam pozitivnog nemira koji će nas sokoliti da se suočimo s manama, pogreškama i promašajima, te se uputimo na put koji dovodi do istinitog i pravog mira.
To je Isusov mir, kojega nijedan nemir ne može nadjačati.
Dok si priželjkujemo iskustvo takvoga mira, nemojmo ignorirati glas pozitivnog nemira, već ga radije iskoristimo kao potencijal koji će nas dovesti do mira u sebi i oko sebe. Tada ćemo osjetiti i doživjeti pravi i istinski mir, zapravo Isusov mir.