Duhovni ili konkretni život?
Još je jedan razlog zbog kojega se događa da se kod čovjeka koji ide redovito na misu, prima sakramente, koji se redovito moli u konkretnom životu ništa ne pozna od tako puno duhovne hrane koju uzimlje. Zapravo, tek što smo »progutali« duhovnu hranu, okrenuli smo se opet svome starom načinu življenja, ne baš duhovnome.
Na misi nam je bilo tako lijepo, ugodno smo se osjećali nakon ispovijedi i pričesti, s lakoćom smo molili, propovijedali smo tako da bi se svi obratili (osim nas!). A, nikad ništa, apsolutno nikad ništa. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu: divna duhovna hrana, a ja - nakon svega - uvijek isti, ili još gori. Zašto? Prošlo je vrijeme enciklopedista, a nastupilo vrijeme specijalista.
Općenito se danas priznaje i nedostatak specijalizma. On je i suviše isjeckao život. Tako imamo i psihički život i biološki i seksualni život, a imamo i duhovni život. I imamo specijaliste za taj život. Također ljude koji nisu specijalisti, ali ipak vode duhovni život drugih ljudi.
Za nemali broj i klerika i laika, i duhovnih i svjetovnih osoba (možda više prvih nego drugih) ni specijalizirani ni nespecijalizirani promicatelj ili promotor duhovnog života nisu interesantni. Mnogi zaziru od njih. Oni nisu »podobni« u mnogim društvima, jer su »duhovnjaci«. Gdje leži krivnja? I kod jednih i kod drugih! Zato što su jedni i drugi secirali život na duhovni - na jednu stranu - i konkretni - na drugu stranu.
Kao da duhovni život nije konkretan život! Odnosno, ako duhovni život nije konkretan život, onda tu nema nikakvog života. Onda zaista treba zazirati od duhovnih ljudi koji nisu konkretni ljudi. Tko se ne zna smijati sa zasmijanima, plakati sa zaplakanima, tko ima za sve recepte, tko nikad ne osjeća bol, tko ne osjeća napasti ili podvojenosti, tko bježi od ljudi, tko ne misli da čovjek može i u tvornici i trgovini, na plesu i na utakmici, u politici i u barci biti duhovan, svet čovjek - taj nije duhovan čovjek. Ono što on propovijeda nije duhovnost. Duhovan se čovjek ne plaši života nit'i se životan čovjek plaši duhovnosti.
Duhovni život ne postoji sam u sebi. Odvojen od konkretnoga života, on ne može živjeti, kao što se konkretan život bez duhovnoga života pretvara u rugobu. Dakle, duhovni život je sastavni dio konkretnoga života.
Na misi nam je bilo tako lijepo, ugodno smo se osjećali nakon ispovijedi i pričesti, s lakoćom smo molili, propovijedali smo tako da bi se svi obratili (osim nas!). A, nikad ništa, apsolutno nikad ništa. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu: divna duhovna hrana, a ja - nakon svega - uvijek isti, ili još gori. Zašto? Prošlo je vrijeme enciklopedista, a nastupilo vrijeme specijalista.
Općenito se danas priznaje i nedostatak specijalizma. On je i suviše isjeckao život. Tako imamo i psihički život i biološki i seksualni život, a imamo i duhovni život. I imamo specijaliste za taj život. Također ljude koji nisu specijalisti, ali ipak vode duhovni život drugih ljudi.
Za nemali broj i klerika i laika, i duhovnih i svjetovnih osoba (možda više prvih nego drugih) ni specijalizirani ni nespecijalizirani promicatelj ili promotor duhovnog života nisu interesantni. Mnogi zaziru od njih. Oni nisu »podobni« u mnogim društvima, jer su »duhovnjaci«. Gdje leži krivnja? I kod jednih i kod drugih! Zato što su jedni i drugi secirali život na duhovni - na jednu stranu - i konkretni - na drugu stranu.
Kao da duhovni život nije konkretan život! Odnosno, ako duhovni život nije konkretan život, onda tu nema nikakvog života. Onda zaista treba zazirati od duhovnih ljudi koji nisu konkretni ljudi. Tko se ne zna smijati sa zasmijanima, plakati sa zaplakanima, tko ima za sve recepte, tko nikad ne osjeća bol, tko ne osjeća napasti ili podvojenosti, tko bježi od ljudi, tko ne misli da čovjek može i u tvornici i trgovini, na plesu i na utakmici, u politici i u barci biti duhovan, svet čovjek - taj nije duhovan čovjek. Ono što on propovijeda nije duhovnost. Duhovan se čovjek ne plaši života nit'i se životan čovjek plaši duhovnosti.
Duhovni život ne postoji sam u sebi. Odvojen od konkretnoga života, on ne može živjeti, kao što se konkretan život bez duhovnoga života pretvara u rugobu. Dakle, duhovni život je sastavni dio konkretnoga života.
/dr. Milan Špehar/