Božićni (ne)mir
Pred nama se u ovom blagdanskom raspoloženju stavlja pomalo dvosmisleni naslov. Pjesma anđela nad gradom Betlehemom odjekivala je prve božićne noći porukom mira: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14) I danas, kad slušamo ili sami izgovaramo božićne poruke i izričemo želje uvijek je u njima sadržan mir. Zašto su anđeli, ti Božji izaslanici, nama ljudima doviknuli poruku mira? Mir je eshatološki pojam, vezan uz Božji blagoslov i uspostavu njegova Kraljevstva. Uspostava mira, osobnog i javnog, leži osim u ljudskim nastojanjima i u Božjoj ruci. Zato i starozavjetni psalmista sam sebi zbori: Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. (Ps 62,2) Pojam mira poprima mesijansko značenje, primjenjuje ga se na Isusa Krista, Mesiju, koji dolazi na zemlju. Zato ga prorok Izaija naziva Knezom mironosnim. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Iz 9,5) Jednako tako, njegovim dolaskom, uspostavom njegovih dana cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca, kako pjeva psalmist. Zato će i uskrsnuli, proslavljeni Isus, među svoje učenike doći i kliknuti im: Mir vama!
Isus Krist i ovoga Božića dolazi donijeti na zemlju mir. Dolazi naime u nemirno vrijeme, pa nam se čini da bi uspostava Isusova mira bila više no potrebna. On želi donijeti mir u svoju zemaljsku domovinu, koja je poprište nemira. Donosi mir na tolika ratišta i stratišta. Želi uspostaviti mir u države i gradove, u sela i ulice, gdje nemir odnosi ljudske živote. Dolazi i u naše konkretne živote, naše obitelji u koje je nemir unio razdor i rastave, svađe i ljubomore, maltretiranja i nesnošljivost. Dolazi i u tvoj i moj život, koji je nemirom rastrojen. Potrebno se samo otvoriti njegovu miru. Još je sv. Augustin uskliknuo: Nemirno je srce moje, dok se ne smiri u tebi, Bože. Kad postanemo ljudi Božjih vrednota, ljudi Božjeg mira, onda će i buntovno i nemirno ljudsko srce postati mirno, jer se otvorilo Božjoj mironosnoj stvarnosti.
Još je nešto važno. I prije no što je započelo adventsko vrijeme, počeli su nasobasipati božićnim reklamama i popustima te nas mamiti u kupovine, računajući koliko ćemo milijardi kuna potrošiti ovoga Božića ukupno svi mi. Dok si mislimo što kupiti i što darovati, koliko potrošiti i kako nakon toga preživjeti, mogao bi Božić proći mimo nas, a da ga i ne doživimo. Zaokupljenost tolikim brigama mogla bi iz nas iscrpsti i zadnji atom snage i Božić nam učiniti ‘jednim od’ uobičajenih dana. Oslobodimo se ovih svetih dana svih tih nemira i zaodjenimo se mirom, Božjim, Isusovim mirom.
A što poslije Božića? Susret s Novorođenim ostavlja duboki trag na one koji ga pohodiše. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli (Lk 2,20). Gesta jednostavnih čuvara stada svima nam je poticaj ovoga Božića da ponizno zagledani u Novorođenoga zahvaljujemo Bogu za sve što smo čuli i vidjeli, što primismo kao nezasluženi dar. Poslije Božića ništa ne bi smjelo biti isto. Svi naši nemiri trebali bi biti preobraženi u Mir. To će biti moguće jedino ako se naslonimo o jaslice, ako se damo ozariti blizinom Novorođenoga. Onda će i naši nemirni odnosi sa bližnjima postati mirniji. Sveti božićni dani posebno su rječiti istinom ljubavi Boga prema čovjeku. Osnaženi tom istinom, ne vraćamo se više istim putem kući, već polazimo u svijet kao nosioci Isusovih vrednota. Umirimo se ovih dana, postanimo sebi i drugima mir. O, kada bismo barem svi u tome uspjeli. Zaustavimo sve aktivnosti i zaboravimo na brige. Radujmo se zbog toga što je Bog postao čovjekom, što nam je postao bliži od nas samih. Uspostavljajmo oko sebe mir. Zapravo postanimo MIR. Tako ćemo postati jedinstvene jaslice jer se kod nas nastanio Bog. Neka nas Novorođeni podari milošću kako bismo u tome uspjeli.
Isus Krist i ovoga Božića dolazi donijeti na zemlju mir. Dolazi naime u nemirno vrijeme, pa nam se čini da bi uspostava Isusova mira bila više no potrebna. On želi donijeti mir u svoju zemaljsku domovinu, koja je poprište nemira. Donosi mir na tolika ratišta i stratišta. Želi uspostaviti mir u države i gradove, u sela i ulice, gdje nemir odnosi ljudske živote. Dolazi i u naše konkretne živote, naše obitelji u koje je nemir unio razdor i rastave, svađe i ljubomore, maltretiranja i nesnošljivost. Dolazi i u tvoj i moj život, koji je nemirom rastrojen. Potrebno se samo otvoriti njegovu miru. Još je sv. Augustin uskliknuo: Nemirno je srce moje, dok se ne smiri u tebi, Bože. Kad postanemo ljudi Božjih vrednota, ljudi Božjeg mira, onda će i buntovno i nemirno ljudsko srce postati mirno, jer se otvorilo Božjoj mironosnoj stvarnosti.
Još je nešto važno. I prije no što je započelo adventsko vrijeme, počeli su nasobasipati božićnim reklamama i popustima te nas mamiti u kupovine, računajući koliko ćemo milijardi kuna potrošiti ovoga Božića ukupno svi mi. Dok si mislimo što kupiti i što darovati, koliko potrošiti i kako nakon toga preživjeti, mogao bi Božić proći mimo nas, a da ga i ne doživimo. Zaokupljenost tolikim brigama mogla bi iz nas iscrpsti i zadnji atom snage i Božić nam učiniti ‘jednim od’ uobičajenih dana. Oslobodimo se ovih svetih dana svih tih nemira i zaodjenimo se mirom, Božjim, Isusovim mirom.
A što poslije Božića? Susret s Novorođenim ostavlja duboki trag na one koji ga pohodiše. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli (Lk 2,20). Gesta jednostavnih čuvara stada svima nam je poticaj ovoga Božića da ponizno zagledani u Novorođenoga zahvaljujemo Bogu za sve što smo čuli i vidjeli, što primismo kao nezasluženi dar. Poslije Božića ništa ne bi smjelo biti isto. Svi naši nemiri trebali bi biti preobraženi u Mir. To će biti moguće jedino ako se naslonimo o jaslice, ako se damo ozariti blizinom Novorođenoga. Onda će i naši nemirni odnosi sa bližnjima postati mirniji. Sveti božićni dani posebno su rječiti istinom ljubavi Boga prema čovjeku. Osnaženi tom istinom, ne vraćamo se više istim putem kući, već polazimo u svijet kao nosioci Isusovih vrednota. Umirimo se ovih dana, postanimo sebi i drugima mir. O, kada bismo barem svi u tome uspjeli. Zaustavimo sve aktivnosti i zaboravimo na brige. Radujmo se zbog toga što je Bog postao čovjekom, što nam je postao bliži od nas samih. Uspostavljajmo oko sebe mir. Zapravo postanimo MIR. Tako ćemo postati jedinstvene jaslice jer se kod nas nastanio Bog. Neka nas Novorođeni podari milošću kako bismo u tome uspjeli.