''Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevtsvo Božje''
Gospodin od nas vjernika traži odgovor na poziv: „Pođi za mnom.“ On nam upućuje svoj poziv svaki put kad se nađemo na nekoj životnoj prekretnici iako je s nama tijekom cijeloga životnog puta. Potrebno ga je čuti u svojoj nutrini, a da bismo ga mogli čuti, nužno je biti u stalnom odnosu s Bogom. On od nas traži vjeru i pouzdanje u svoje vodstvo.
Naše kalkuliranje što je za nas dobro, a što nije, pa tek onda interveniranje kod Boga nije istinsko pouzdanje u njegov poziv. Tada smo slični učeniku iz evanđelja koji je htio pokopati najprije svoje mrtve ili onom koji se najprije htio oprostiti od svojih najbližih, kako bi možda u njima našao potvrdu ispravnosti svoje odluke. Tko god sumnja u ispravnost Božjih odluka nije prikladan za Božje zajedništvo.
Pozvani smo na trajno preispitivanje vlastitih odluka i postupaka te na osluškivanje Božje riječi i njezino bezuvjetno prihvaćanje. U suprotnom, kako kaže evanđelje, nismo prikladni za kraljevstvo Božje.
/Riječka nadb./
Nad one koji se protive Isusu učenici bi htjeli zazvati „oganj s neba da ih uništi“.
Isus ih prijekornim pogledom poučava da se kao učenici mogu neprijateljima „protiviti“ jedino ljubavlju.
Jedini „oganj“ koji Isus daje jest „oganj Duha Svetoga“.
Gdje on plamti, tu samo srce biva zapaljeno i preobraženo. Zapaljeno srce nije kazna, a onaj čije je srce zapaljeno ne osjeća se više neprijateljem i protivnikom. Imamo li snage zapaliti „oganj Duha“ u srcima onih koji se protive Kristovu evanđelju?