Ako je Gospodin tvoj Pastir ništa ti neće nedostajati
“Gospodin je moj pastir.” Nije li se psalmist sjetio dana kad je kao dječak snagom Gospodnjom ubio lava? Nisu li se njegove misli vratile natrag na onaj dan kad je u snazi koju je primio odozgo pobijedio medvjeda? Da, bez sumnje te su misli prolazile kroz dušu ovoga čovjeka koji, oduševljenim usklicima bića osnažena silom, slavom i radošću Gospodnjom, kliče: “Gospodin je moj pastir, zla se ne bolim jer On je samnom.''
Ne mogu dovoljno upotrijebiti svoju maštu kad kažem da je psalmist ovdje mislio na Gospodnju ruku vodstva i zaštite te na oko koje je uvijek brižljivo vodilo brigu o dobrobiti ovce. Gospodin je, naime, bio njegov pastir i on mu je rekao: “Ništa ti neće nedostajati!”
Ako je to bilo istinito za one dane kad je on živio, koliko je više to istina za ovo vrijeme kad živimo mi! Dok prolazimo hodnicima vremena, čujemo nebeska zvona i dok nam ona zvone dobrodošlicu kući, čujemo Isusov glas kako nam govori: “Moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu! U vrijeme nevolje ja ću biti s vama! U vrijeme nesreće neću vas iznevjeriti! Kad poteku vruće suze žalosti, ja ću vas podupirati snagom desnice svoje! Ne postoji voda tako duboka da vas ja ne bih mogao prenijeti. Nema tako strašne oluje da vas ja ne bih mogao zaštititi.”
Ali Isus je u jednom trenutku rekao, misleći na svoje ovce: “Otac moj, koji mi ih dade…” (Iv 10, 29). To je vrlo važno, to je duboki misterij koji nije lako shvatiti: ako ja osjećam da me Isus sebi privlači, ako njegov glas u moje srce unosi toplinu to mogu zahvaliti Bogu Ocu koji je u mene usadio želju za ljubavlju, istinom, životom, ljepotom… a Isus je sve to u punini! To nam pomaže shvatiti tajnu poziva, osobito zvanja na posebno posvećenje. Ponekad nas Isus poziva, poziva nas da ga slijedimo, ali možda se dogodi da nismo svjesni da je to on, upravo kao što se to dogodilo mladom Samuelu.
Želim vas pitati: jeste li koji put čuli Gospodinov glas koji vas po nekoj želji, nemiru poziva da ga slijedite izbliza? Jeste li ga čuli? Ne čujem? Eto vidite… Jeste li osjetili želju da budete Isusovi apostoli? Mladost treba uložiti za velike ideale. Mislite li vi na to? Slažete li se? Pitaj Isusa što želi od tebe i budi hrabar! Budi hrabra! Pitaj ga to! U pozadini i prije svakog poziva na svećeništvo ili posvećeni život uvijek se krije nečija snažna i ustrajna molitva: neke bake, nekog djeda, neke majke, nekog oca, neke zajednice… Eto zašto je Isus rekao: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mt 9, 38). Zvanja se rađaju u molitvi i iz molitve; i samo u molitvi mogu ustrajati i donijeti ploda. Pogledaj samo Mariju, ženu koja je rekla svoj “da” Bogu. Marija je rekla “da”, predala je Bogu sav svoj život! Ona je naučila prepoznavati Isusov glas još od kada ga je nosila u svome krilu. Neka nam Marija, naša Majka, pomogne sve bolje poznavati Isusov glas i slijediti ga, da bismo kročili na putu života!
Upamti, moj brate, i nikada ne zaboravi, moja sestro: Ako je Gospodin tvoj pastir, ništa ti neće nedostajati.
Ne mogu dovoljno upotrijebiti svoju maštu kad kažem da je psalmist ovdje mislio na Gospodnju ruku vodstva i zaštite te na oko koje je uvijek brižljivo vodilo brigu o dobrobiti ovce. Gospodin je, naime, bio njegov pastir i on mu je rekao: “Ništa ti neće nedostajati!”
Ako je to bilo istinito za one dane kad je on živio, koliko je više to istina za ovo vrijeme kad živimo mi! Dok prolazimo hodnicima vremena, čujemo nebeska zvona i dok nam ona zvone dobrodošlicu kući, čujemo Isusov glas kako nam govori: “Moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu! U vrijeme nevolje ja ću biti s vama! U vrijeme nesreće neću vas iznevjeriti! Kad poteku vruće suze žalosti, ja ću vas podupirati snagom desnice svoje! Ne postoji voda tako duboka da vas ja ne bih mogao prenijeti. Nema tako strašne oluje da vas ja ne bih mogao zaštititi.”
Ali Isus je u jednom trenutku rekao, misleći na svoje ovce: “Otac moj, koji mi ih dade…” (Iv 10, 29). To je vrlo važno, to je duboki misterij koji nije lako shvatiti: ako ja osjećam da me Isus sebi privlači, ako njegov glas u moje srce unosi toplinu to mogu zahvaliti Bogu Ocu koji je u mene usadio želju za ljubavlju, istinom, životom, ljepotom… a Isus je sve to u punini! To nam pomaže shvatiti tajnu poziva, osobito zvanja na posebno posvećenje. Ponekad nas Isus poziva, poziva nas da ga slijedimo, ali možda se dogodi da nismo svjesni da je to on, upravo kao što se to dogodilo mladom Samuelu.
Želim vas pitati: jeste li koji put čuli Gospodinov glas koji vas po nekoj želji, nemiru poziva da ga slijedite izbliza? Jeste li ga čuli? Ne čujem? Eto vidite… Jeste li osjetili želju da budete Isusovi apostoli? Mladost treba uložiti za velike ideale. Mislite li vi na to? Slažete li se? Pitaj Isusa što želi od tebe i budi hrabar! Budi hrabra! Pitaj ga to! U pozadini i prije svakog poziva na svećeništvo ili posvećeni život uvijek se krije nečija snažna i ustrajna molitva: neke bake, nekog djeda, neke majke, nekog oca, neke zajednice… Eto zašto je Isus rekao: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mt 9, 38). Zvanja se rađaju u molitvi i iz molitve; i samo u molitvi mogu ustrajati i donijeti ploda. Pogledaj samo Mariju, ženu koja je rekla svoj “da” Bogu. Marija je rekla “da”, predala je Bogu sav svoj život! Ona je naučila prepoznavati Isusov glas još od kada ga je nosila u svome krilu. Neka nam Marija, naša Majka, pomogne sve bolje poznavati Isusov glas i slijediti ga, da bismo kročili na putu života!
Upamti, moj brate, i nikada ne zaboravi, moja sestro: Ako je Gospodin tvoj pastir, ništa ti neće nedostajati.