Ptice i cvijeće
Poruka današnjeg Evanđelja na prvi pogled djeluje zbunjujuće. Čovjek je stvoren da obogaćuje ovaj svijet svojim radom, a korisnim pronalascima nadopunja djelo stvaranja. „Rastite i množite se, napučite zemlju i sebi je podložite“! veli knjiga Postanka. Oduvijek je čovjek bio okrenut radu i poboljšanju društvenog standarda. Zašto se onda Isus u današnjem Evanđelju tako izražava te na prvi mah izgleda kao da niječe potrebu skrbi za bolji život danas i sutra?
Isus zacijelo ne niječe potrebu rada i skrbi za poboljšanje životnih uvjeta, nego snažnim slikama upozorava kako stvari moraju služiti čovjeku-a ne čovjek stvarima. Tko sitinski služi Bogu, ne smije služiti bogatstvu. No, to ne znači da bogatstvo koje je naravni plod ljudskog rada, treba prezirati, nego da treba tim bogatstvom vladati, stavlajući ga u službu istisnkog rasta ljudske osobe i društva. Tjeskobna skrb za hranu i odijelo može dovesti do omalovažavanja pravih vrijednosti i do gaženja prava drugih. Briga za jelo i piće je briga za boli život. No ta briga može u toj mjeri zavladati čovjekom da on može zaboravljati i prezirati dobrotu, pravednost i istinu. Toliko ga zahvati briga za hranu i piće da ne bira sredstva kako će dočći do njih i giomila nepotreben zalihe na štetu drugih.
Briga za odjeću simbolizira sve izvanjsko što čovjek posjeduje, po ćemu želi biti uspješan u ovom svbijetu. Čovjek koji želi biti samo uspješan stavlja sebe isključivo u središte postojanja. Za drugoga ga uopće nije briga, ili ga je briga samo ukoliko će mu pomoći da bude uspješan. Tko nije uspješan, po njemu, nije sposoban ni vrijedan da živi. Tražiti u prvom redu Kraljevstvo Božje znači promicati međuljudske odnose u istini, pravdi i ljubavi. Iz zdravih međuljudskih odnosa, bez sumnje se rađa i privredni i kulturni rast. Kada čovjek zaboravi na duhovnu stranu svoga bića a okreće se samo materijalnoj onda on gubi svu ljepotu ljliljana i bezbrižnost ptica. A Bog želi da budemo lijepi i u srcu sretni
Isus zacijelo ne niječe potrebu rada i skrbi za poboljšanje životnih uvjeta, nego snažnim slikama upozorava kako stvari moraju služiti čovjeku-a ne čovjek stvarima. Tko sitinski služi Bogu, ne smije služiti bogatstvu. No, to ne znači da bogatstvo koje je naravni plod ljudskog rada, treba prezirati, nego da treba tim bogatstvom vladati, stavlajući ga u službu istisnkog rasta ljudske osobe i društva. Tjeskobna skrb za hranu i odijelo može dovesti do omalovažavanja pravih vrijednosti i do gaženja prava drugih. Briga za jelo i piće je briga za boli život. No ta briga može u toj mjeri zavladati čovjekom da on može zaboravljati i prezirati dobrotu, pravednost i istinu. Toliko ga zahvati briga za hranu i piće da ne bira sredstva kako će dočći do njih i giomila nepotreben zalihe na štetu drugih.
Briga za odjeću simbolizira sve izvanjsko što čovjek posjeduje, po ćemu želi biti uspješan u ovom svbijetu. Čovjek koji želi biti samo uspješan stavlja sebe isključivo u središte postojanja. Za drugoga ga uopće nije briga, ili ga je briga samo ukoliko će mu pomoći da bude uspješan. Tko nije uspješan, po njemu, nije sposoban ni vrijedan da živi. Tražiti u prvom redu Kraljevstvo Božje znači promicati međuljudske odnose u istini, pravdi i ljubavi. Iz zdravih međuljudskih odnosa, bez sumnje se rađa i privredni i kulturni rast. Kada čovjek zaboravi na duhovnu stranu svoga bića a okreće se samo materijalnoj onda on gubi svu ljepotu ljliljana i bezbrižnost ptica. A Bog želi da budemo lijepi i u srcu sretni