Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer i on je sin Abrahamov!
Isus susreće grješnika. Isus odgovara pozivu Zakeja koji je zbog svog zanimanja bio od svih prezren. Ulazi u njegovu kuću i tako ga pridružuje broju opravdanih i spašenih.
Zakej je nadcarinik koji želi vidjeti Isusa. On čini sve što može da ostvari svoju želju. Popeo se na smokvu pored puta kojim će Isus proći, jer je bio malena rasta. Zašto Zakej želi vidjeti Isusa? Na početku to nije sasvim jasno. Međutim, Zakej ne odustaje. Osjeća da mora učiniti ovajh napor, to je jače od njega. To je ono prvo na što je čovjek pozvan: učiniti koliko može, drugo prepustiti Bogu. Postojala je mala mogućnost da Isus zapazi Zakeja na smokvi skrivena u lišću. Ali, Isus je zastao baš na tom mjestu, stao i pogledao Zakeja. U tom velikom mnoštvu bilo je puno poznatih i uglednih ljudi, no Isus je jedino stalo do Zakeja, do carinika, do grješnika.
„Zakeju žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“ Zakeju, siđi brzo! Ne samo sa smokve nego siđi s površine. Siđi u svoju dubinu. Uđi u samog sebe, u svoj dom, ondje gdje si kod kuće. Otkrij to mjesto, taj prostor tvoga srca, svoje duše. Tu te želim susresti. Uđi u tajne svoga srca, prepoznaj sebe, dođi k sebi! Siđi brzo da vidiš sve što će ti otkriti istinu o tebi samom. Predugo živiš na površini. Događaji i interesi te zaokupljaju da nemaš vremena baviti se samim sobom. Zakeju, upravo zbog toga ni ne poznaš samog sebe, ne znaš tajnu vlastitog života.
Dogodio se susret. Susret radosti i ljubavi. Susret dvaju srdaca. Izgleda da Zakej nikada u životu nije osjetio i doživio toliku radost. Nije više važno što govore ljudi. Nije više važno što ljudi o njemu misle. U ovom trenutku on otkriva ono što Isus o njemu milsli, sam vidi istinu svoga vlastitog bića.Osjeća da Isus o njemu misli lijepo, da priznaje čovjekom, osobom, da ga ne odbacuje. Osjeća da mu Isus daje novu životnu priliku.
Pred Isusom se ne mora skrivati, stidjeti. Isus ga ne osuđuje. To je divno. Ljudi koje susreće osuđuju ga, preziru i drže kao propali slučaj. Bio je usamljen u svoj bijedi i nevolji. A evo sada doživljava oslobođenje i spasenje.
Isus otkriva da i Zakej u srcu nosi težnju za dobrotom. I Zakej želi biti novi čovjek. Isus to potvrđuje evanđeoskim riječima: „Danas je došlo spasenje ovoj kući!“ To je Zakej. Tu sam i ja Isuse! I meni govoriš: „Siđi brzo! Žuri mi se k tebi, ali budi kod kuće. Dana mi je proboraviti u tvojoj kući!“ I k meni želiš doći. Hvala ti! Dođi!
Krist dolazi „potražiti i spasiti izgubljeno“. Tako završava evanđeosli odlomak. Zakej, premda ugledan, bogat, uvijek na prvim mjestima, biva ubrojen među one koje Isus traži i pronalazi. Rekli bismo: barem njega nije trebalo tražiti. On je bio svima znan. No, baš njemu Isus veli: „Siđi žurno!“
Isus nas traži onda kada se osjećamo sigurnima. Potrebni smo Božjega preobrazbenog pogleda uvijek kada mislimo da sve konce života držimo u svojim rukama.
Zakej bijaše veoma imućan, ali u sebi nesretan čovjek. On je bio vjerojatno najbogatiji žitelj u gradu Jerihonu, milijunaš, tajkun, ali zato najomraženije čeljade u mjestu i okolici. I najosamljeniji, i najodbačeniji.
Kao da je Zakej “osuđen na to da sam sebi bude bližnji.“ Zakeja jesu ljudi prezirali, ali on je tražio Božju ljubav koja razumije, koja prašta, koja i Zakeja nadcarinika prima. A Isus je takav. Tko traži naći će! /R.Perić/