Dar žive vode
Gospodine, i mene, kao i Samarijanku, čekaš na Jakovljevu zdencu i želiš razgovarati. I ja želim biti dionikom tvoje spasenjske ljubavi, želim osjetiti blagotvornu snagu tvojih riječi, tvoje blagosti.
Dolaziš k zdencu, Isuse; umoran i žedan. Cjenkam se s tobom za čašu zagrabljene vode, a ti mi želiš zauzvrat dati pravu, živu vodu koja struji u život vječni.
Gospodine, daj mi te vode da više nikada ne ožednim i da ne moram dolaziti na raspuknute bunare ljudske nezasitnosti, ljudskih briga i problema, na bunare koji ne mogu utažiti moju žeđ za životom, za pravim punim životom. Daj mi te vode, Gospodine, da utažim žeđ svoga života.
Samarijanki govoriš: ''Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji sa tobom govori.'' Ni ja ne znam, Isuse, tko si ti. I nemi se čini da te još ne poznam, da te ne primjećujem, da premalo računam s tobom, da imam krive predodžbe o tebi. I meni se često čini da si mi dalek i stran.
Pomozi mi, Isuse, da te zaista upoznam kao dar Božji, kao odgovor neba na sve moje životne čežnje i želje. Samarijanki si rekao sve. Otkrio si joj tajnu njezina života, bijede u kojoj je živjela i tolikih životnih promašaja.
Otkrio si joj istinu da je htjela svoju žeđ za životom utažiti na krivim mjestima, na bunarima gdje vode nije bilo. Otkrio si Samarijanki tajnu njezina života.
Isuse, ti jedini znaš sve čovjeku reći; reći mu istinu koja može biti gorka i teška, reći čovjeku što mu sve ne valja, a pri tom ostaviti prostora za mir i spasenje. Ti sve kažeš Isuse, ali s ljubavlju. Ti sve znaš, ali ne osuđuješ već spašavaš.
Mi, Isuse, previše kazujemo; govorimo bez ljubavi i zato naš govor nikoga ne spašava, nego udaljuje od nas i od tebe. Divno je otkriti te Isuse kako Samarijanki govoriš riječi koje liječe i ozdravljaju.
To je zato jer je tebi, Isuse, stalo do nje, jer je ljubiš.
Gospodine, često te molimo da rekneš samo riječ i da ozdravi duša moja. Molim te, Isuse, reci i meni sve, otkrij me samome sebi.
Zatvaram oči pred istinom svoga bića i života. Uz tebe i po tebi ne moram se bojati gledanja svoju prošlost, jer ću u tvome svjetlu prepoznati da je otkupljena.
Dolaziš k zdencu, Isuse; umoran i žedan. Cjenkam se s tobom za čašu zagrabljene vode, a ti mi želiš zauzvrat dati pravu, živu vodu koja struji u život vječni.
Gospodine, daj mi te vode da više nikada ne ožednim i da ne moram dolaziti na raspuknute bunare ljudske nezasitnosti, ljudskih briga i problema, na bunare koji ne mogu utažiti moju žeđ za životom, za pravim punim životom. Daj mi te vode, Gospodine, da utažim žeđ svoga života.
Samarijanki govoriš: ''Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji sa tobom govori.'' Ni ja ne znam, Isuse, tko si ti. I nemi se čini da te još ne poznam, da te ne primjećujem, da premalo računam s tobom, da imam krive predodžbe o tebi. I meni se često čini da si mi dalek i stran.
Pomozi mi, Isuse, da te zaista upoznam kao dar Božji, kao odgovor neba na sve moje životne čežnje i želje. Samarijanki si rekao sve. Otkrio si joj tajnu njezina života, bijede u kojoj je živjela i tolikih životnih promašaja.
Otkrio si joj istinu da je htjela svoju žeđ za životom utažiti na krivim mjestima, na bunarima gdje vode nije bilo. Otkrio si Samarijanki tajnu njezina života.
Isuse, ti jedini znaš sve čovjeku reći; reći mu istinu koja može biti gorka i teška, reći čovjeku što mu sve ne valja, a pri tom ostaviti prostora za mir i spasenje. Ti sve kažeš Isuse, ali s ljubavlju. Ti sve znaš, ali ne osuđuješ već spašavaš.
Mi, Isuse, previše kazujemo; govorimo bez ljubavi i zato naš govor nikoga ne spašava, nego udaljuje od nas i od tebe. Divno je otkriti te Isuse kako Samarijanki govoriš riječi koje liječe i ozdravljaju.
To je zato jer je tebi, Isuse, stalo do nje, jer je ljubiš.
Gospodine, često te molimo da rekneš samo riječ i da ozdravi duša moja. Molim te, Isuse, reci i meni sve, otkrij me samome sebi.
Zatvaram oči pred istinom svoga bića i života. Uz tebe i po tebi ne moram se bojati gledanja svoju prošlost, jer ću u tvome svjetlu prepoznati da je otkupljena.