„Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla!“
Postoji jesno pitanje kojim se muče i siromašni i bogati, a to je: „Je li bogatstvo prokletstvo?“ NIJE!!!
Ta i sam Bog je bogat. Njegov je cijeli svijet. Ali on „iz svog bogatstva silazi u naše siromaštvo da bi nas poučio i potaknuo da ga slijedimo.“
Postoji li nešto što najbogatiji čovjek na svijetu ima, a da Bog to nema? Ništa! Čovjek i ono što ima ne može nazvati svojim. Ništa od toga neće ponijeti sa sobom kad umre, zar ne? Vila na zemlji ne pretopstavlja veliku kuću u Obećanoj zemlji, u vječnosti. Tako, nažalost, ni mala kuća. Tamo gradimo kuću ciglama milosrđa, dobrih djela, osjećaja za pomoć drugima. Ono što ne stavljamo u svoej džepove, stavljamo u Božje ruke. Rekli bismo „ide na štednu knjižicu.“
Problem je u tome što postoji opasnost da „bogatstvo zatvori čovjeku srce i za Boga i za čovjeka. Tu pada neupitna osuda trajnog prokletstva kroz svu vječnost. Kako je važno moliti da nam srce ne bude zatvoreno ni pred Bogom ni prede ljudima.“ Pred ovom opasnosti ne nalaze se samo dobrostojeći. „Ne mislim da su siromasi moralniji, nego su manje skloni praviti se moralnima.(P.Y.)
No neumjerenost ne podrazumjeva samo previše, nego i premalo onoga što nam je potrebno. Zato treba paziti da se ne počnemo lišavati svega. Potrebno je samo uzmicati pred suvišnim. Takav stav ne doprinosi samo drugima, nego i nama samima. Vježbe odricanja nisu samo stav korizme i stvar jedne grupe ljudi. Biblija nije Pismo adresirano samo na jedan dio čovječanstva!
Kad Bog govori, govori svakom čovjeku. Nema etiketiranja! On se pruža kao hrana za sve! Ono čime hranimo dušu, to i samo to možemo dati i drugima. Nekad se čini da nemamo što dati. Ali često i prazne ruke, ako su otvorene, mogu više dati nego pune ruke, ako su zatvorene. Jer prazne ruke „On napunja dobrima“ i tada možemo dijeliti taj Kruh, a „bogate otpusti prazne“ jer onima koji imaju oduzet će se i ono što misle da imaju.
Tada, kad ne bude puna „torba“, shvatit će da je duša prazna! Ako ne vjerujete da je tako, pokušajte u šaku uliti malo vode, ili staviti malo pijeska i čvrsto stisnuti. Izlije se ili ispada, zar ne? A sad otvorite dlan. Uočavate li razliku?
Ta i sam Bog je bogat. Njegov je cijeli svijet. Ali on „iz svog bogatstva silazi u naše siromaštvo da bi nas poučio i potaknuo da ga slijedimo.“
Postoji li nešto što najbogatiji čovjek na svijetu ima, a da Bog to nema? Ništa! Čovjek i ono što ima ne može nazvati svojim. Ništa od toga neće ponijeti sa sobom kad umre, zar ne? Vila na zemlji ne pretopstavlja veliku kuću u Obećanoj zemlji, u vječnosti. Tako, nažalost, ni mala kuća. Tamo gradimo kuću ciglama milosrđa, dobrih djela, osjećaja za pomoć drugima. Ono što ne stavljamo u svoej džepove, stavljamo u Božje ruke. Rekli bismo „ide na štednu knjižicu.“
Problem je u tome što postoji opasnost da „bogatstvo zatvori čovjeku srce i za Boga i za čovjeka. Tu pada neupitna osuda trajnog prokletstva kroz svu vječnost. Kako je važno moliti da nam srce ne bude zatvoreno ni pred Bogom ni prede ljudima.“ Pred ovom opasnosti ne nalaze se samo dobrostojeći. „Ne mislim da su siromasi moralniji, nego su manje skloni praviti se moralnima.(P.Y.)
No neumjerenost ne podrazumjeva samo previše, nego i premalo onoga što nam je potrebno. Zato treba paziti da se ne počnemo lišavati svega. Potrebno je samo uzmicati pred suvišnim. Takav stav ne doprinosi samo drugima, nego i nama samima. Vježbe odricanja nisu samo stav korizme i stvar jedne grupe ljudi. Biblija nije Pismo adresirano samo na jedan dio čovječanstva!
Kad Bog govori, govori svakom čovjeku. Nema etiketiranja! On se pruža kao hrana za sve! Ono čime hranimo dušu, to i samo to možemo dati i drugima. Nekad se čini da nemamo što dati. Ali često i prazne ruke, ako su otvorene, mogu više dati nego pune ruke, ako su zatvorene. Jer prazne ruke „On napunja dobrima“ i tada možemo dijeliti taj Kruh, a „bogate otpusti prazne“ jer onima koji imaju oduzet će se i ono što misle da imaju.
Tada, kad ne bude puna „torba“, shvatit će da je duša prazna! Ako ne vjerujete da je tako, pokušajte u šaku uliti malo vode, ili staviti malo pijeska i čvrsto stisnuti. Izlije se ili ispada, zar ne? A sad otvorite dlan. Uočavate li razliku?
/www. šsf.hr/