O imetku se ima tko brinuti, a o njemu nema! Ovaj „vrijedni“ čovjek je nazvan luđakom ne zato što (ni)je bio marljiv nego što je postao svojina svoga imetka a da toga nije svjestan. Zarobio ga vlastiti imetak!
Od pedesetak riječi koje je izgovorio četvrtina mu ja-moje; u njegovoj glavi postoje samo posjedovanje i posjed. Kad čovjek postane rob čovjeku kažemo da je to tragedija, a ovaj je sam sebe dobrovoljno učinio robom svoga imetka i uopće to ne primjećuje nego je još zadovoljan. Eto luđaka! Ovaj odlomak jasno govori da nam Stvoritelj, osim stvaralačkih sposobnosti tj. „radnih“ sposobnosti, nudi i slobodu. Pitanje je želimo li je uzeti u svoje ruke? Da li je sve ono što posjedujemo vrjednije od onoga što jesmo? Moji ambari, moj autoritet; ja iznad ovih i onih, u ovome ili onome? Moje zvanje, moje krjeposti, društvena pozicija... A sve počinje kada čovjek, poput ovog vrijednog gospodarstvenika, sebi uskrati pogled na drugu stranu. Čim se odrekao slobode da na svoj život pogleda iz drugog kuta, odrekao se svih onih slobodnih pokreta koji su mogli uslijediti nakon takvog pogleda. Zato je potrebno postaviti temeljno pitanje: ako nisam slobodan za ono što je najdublje ljudsko – da rastem u mudrosti, ljubavi, dobroti – jesam li uopće slobodan? Zar postoje tako privlačni razlozi koji me mogu „odobrovoljiti“ da osutanem od koraka u nove prostore slobode i života? U nove prostore Kraljevstva? |
*U pouci o opasnosti pohlepe Isus iznosi prispodobu o „nekome bogatom čovjeku“.
*Prispodoba ga prikazuje bez imena, bez obitelji, kao samca. *On zacijelo nije samac, ali je u životu ostao „sam“ jer ne vidi nikoga doli sebe samoga. *U njegovim brigama nema mjesta za druge. *Zato nastupa Treći, Bog, koji u svakom trenutku može zaiskati život. *Kada je Bog stranac, tada čovjek ostaje najvećim siromahom. |