Izbor na njivi
Neki ljudi će zaključiti kako je život muka i svakodnevna borba. Drugi će tvrditi kako je život igra i da se čovjek trteba što više zabaviti. Mi kršćani vjerujemo da se cijeli život može svestiu na samo jednu riječ-izbor. Svaki trenutak našega života je obveza i prigoda da napravimo izbor. I u muci i u borbi, i u igri i u zabavi čovjek čini izbor. I onda kada odustane od izbora-čini izbor.
|
Mi kršćani smo Narod Božji. “Božjom odlukom pozvani” smo u zajedništvo života Crkve. Bog nas ne ostavlja same, nego surađuje s nama i svako naše nastojanje usmjerava ka dobru; poučava nas sv. Pavao. Dostatno je da mu se prepustimo, da učinimo sve što mi možemo i dopustimo Bogu da on djelo dovrši.
A o načinu na koji Bog surađuje s čovjekom svjedoči nam primjer mladog kralja Salamona koji od Boga ne ište ni moći ni slave već “pronicavo srce”. Onoga koji pravilno izabere Bog ne nagrađuje samo onim što je izabrao, nego ga obilato dariva svime što mu može biti korisno u životu, a što čovjek ni ne mora znati da mu je dobro i korisno. Riječ Božja potiče nas na razborit izbor; da izaberemo ono što je vrijednije i prionemo uz to svim srcem.
U evanđeoskom odlomku se pokazuje još jedna dimenzija izbora. Onaj tko izabere i opredijeli se, to ne činio površno nego u potpunosti mijenja život. Prodaje sve što ima, odriče se svega i započinje na nov način. Zatio jer je uvidio da staro ne ispunja i da je novo bolje.
Pitanje je: Prepoznajemo li se mi kršćani kao oni koji su pronašli dragocjeni biser? Dolazimo li mi na naše mise radosni i odlazimo li s njih još radosniji jer smo pronašli blago?
Blago skriveno na njivi nas, uz sve ostalo, podsjeća i na još jednu činjenicu koja se rjeđe spominje. Naime, čovjek koji je pronašao blago skriveno na njivi, to je uspio zato jer je bio na njivi. Nije sjedio na kućnom pragu, uzdisao i dangubio razmišljajući kako bi bilo lijepo imati blago. Otišao je na njivu. Radio na njivi, i pronašao blago!
Kršćansko napredovanje iziskuje trud i rad na sebi. Ne može napredovati nitko tko se ne trudi najprije prihvatiti i shvatiti Božju volju, prilagoditi svoj život Božjoj volji i potom Božju volju provoditi u svom životu. Napredovanje u duhovnom životu je poput poljoprivrednih radova u kojima se, iz godine u godinu, ponavljaju iste radnje, sadi i čuva plodove te spašava nasade od korova i bolesti. Čovjek se lako može umoriti i odustati. Ali mi kršćani znamo da se isplati truditi se.
Čovjek koji je pronašao blago nije ga poput lopova ukrao, nego je kupio tu njivu. Jer je blago s njive. Kršćanske krjeposti, kršćanska ljubav i dobročinstva imaju smisla samo u okviru kršćanstva. Ako se iz našeg djelovanja makne Krist, ako izbacimo Krista ili pobjegnemo od njega, onda smo osuđeni na propast. Zato je nužno potrebno čitavi svijet prožeti milošću Božje ljubavi.
S druge strane, brojni su primjeri da onima koji doista upoznaju Boga i pronađu blago Božje ljubavi, sve drugo postaje manje važno i spremni su odreći se svega da bi se u potpunosti posvetili Bogu. Jer znaju da je neprevarljiva Božja riječ; da nam valja najprije tražiti kraljevstvo nebesko i pravdu njegovu, a sve ostalo će nam se, u izobilju pridodati našem životu, jer se Bog ne da nadmašiti u darivanju.
A o načinu na koji Bog surađuje s čovjekom svjedoči nam primjer mladog kralja Salamona koji od Boga ne ište ni moći ni slave već “pronicavo srce”. Onoga koji pravilno izabere Bog ne nagrađuje samo onim što je izabrao, nego ga obilato dariva svime što mu može biti korisno u životu, a što čovjek ni ne mora znati da mu je dobro i korisno. Riječ Božja potiče nas na razborit izbor; da izaberemo ono što je vrijednije i prionemo uz to svim srcem.
U evanđeoskom odlomku se pokazuje još jedna dimenzija izbora. Onaj tko izabere i opredijeli se, to ne činio površno nego u potpunosti mijenja život. Prodaje sve što ima, odriče se svega i započinje na nov način. Zatio jer je uvidio da staro ne ispunja i da je novo bolje.
Pitanje je: Prepoznajemo li se mi kršćani kao oni koji su pronašli dragocjeni biser? Dolazimo li mi na naše mise radosni i odlazimo li s njih još radosniji jer smo pronašli blago?
Blago skriveno na njivi nas, uz sve ostalo, podsjeća i na još jednu činjenicu koja se rjeđe spominje. Naime, čovjek koji je pronašao blago skriveno na njivi, to je uspio zato jer je bio na njivi. Nije sjedio na kućnom pragu, uzdisao i dangubio razmišljajući kako bi bilo lijepo imati blago. Otišao je na njivu. Radio na njivi, i pronašao blago!
Kršćansko napredovanje iziskuje trud i rad na sebi. Ne može napredovati nitko tko se ne trudi najprije prihvatiti i shvatiti Božju volju, prilagoditi svoj život Božjoj volji i potom Božju volju provoditi u svom životu. Napredovanje u duhovnom životu je poput poljoprivrednih radova u kojima se, iz godine u godinu, ponavljaju iste radnje, sadi i čuva plodove te spašava nasade od korova i bolesti. Čovjek se lako može umoriti i odustati. Ali mi kršćani znamo da se isplati truditi se.
Čovjek koji je pronašao blago nije ga poput lopova ukrao, nego je kupio tu njivu. Jer je blago s njive. Kršćanske krjeposti, kršćanska ljubav i dobročinstva imaju smisla samo u okviru kršćanstva. Ako se iz našeg djelovanja makne Krist, ako izbacimo Krista ili pobjegnemo od njega, onda smo osuđeni na propast. Zato je nužno potrebno čitavi svijet prožeti milošću Božje ljubavi.
S druge strane, brojni su primjeri da onima koji doista upoznaju Boga i pronađu blago Božje ljubavi, sve drugo postaje manje važno i spremni su odreći se svega da bi se u potpunosti posvetili Bogu. Jer znaju da je neprevarljiva Božja riječ; da nam valja najprije tražiti kraljevstvo nebesko i pravdu njegovu, a sve ostalo će nam se, u izobilju pridodati našem životu, jer se Bog ne da nadmašiti u darivanju.