Isus dolazi - čekajmo!
Gospodine, Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude. Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sve ljudska očekivanja. Iznenađuješ, jer dolaziš drugačije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica.
Tako si Isuse iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drugačiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati. Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način.
Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom.
Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo. Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne životna prilika?
Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo-prema onoj tvojoj: „Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili“? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno; ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek-to je slava Božja, to si ti u slavi!
Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu lopov okrade kuću.
Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni
koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!
Tako si Isuse iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drugačiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati. Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način.
Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom.
Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo. Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne životna prilika?
Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo-prema onoj tvojoj: „Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili“? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno; ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek-to je slava Božja, to si ti u slavi!
Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu lopov okrade kuću.
Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni
koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!